O zao si anđele crni,
dok krilom mi miluješ lice.
No rukom svojom ne želiš
dotaći ruke moje.
Puštaš da patim i čeznem
za muzikom tvoga glasa.
I svojim pogledom crnim
u sivilo nosiš sve boje.

Pred tobom tako gorda,
visoko dignute glave,
osmijeh sa blijedog lica
ne želim skinut ni na tren.
Dok u meni vrišti tuga,
i boli me ćutanje tvoje.
Ne,neću koraknut u nazad
i ako još uvijek si njen.


O zao si anđele crni,
dok laži mi bacaš pod noge.
I kao djetetu,naivnom
još uvijek pričaš priče.
Al' slušat ću ,
kao da vjerujem
da sve su istine tvoje.
I da ti sve ove žene jedna na drugu ne liče.

Još jednom ću ljubit ti misli
i grliti krilate želje.
Osmijeh na licu nek titra.
Da ne vidiš u grudima muke.
Bacit ću,još jednom,ponos.
Niz litice shrvane duše.
Svega se iznova odreći.
Samo dotakni mi ruke.