MOJIM PRECIMA

Pitala sam svoje pretke
Neznane i znane,
Da li netko od njih još je
Zarobljenik tame?
U nutrini začula sam
Nježan, tihi glas:
"Moli dušo Svjetla
Molitvu za nas“

Nisam tada znala
Što molitva za njih znači,
Možda samo jedno „Hvala!“
Začuh glas tad jači:
„ Podsjeti nas dijete milo,
Da smo Svjetlost i mi sami
I da sve već što je bilo
Samo put je što nas mami,
Ne bi li smo opijeni
Materijom dugo snili
Na fragmente razliveni
Iz bunara tuge pili.“

Kojim putem sada poći
Ne bi li ja do njih stigla
Molit danju il' po noći
Kako bi se Svjetlost digla,
Prema njima, prema svima
Čiji krug me još dotiče
Kad me vuče dolje, cima,
A u meni rijeke huče?

Lučicu sad jednu palim
Svjetlo malo ali snažno
Ne znam, možda ću da žalim,
Ali znam da to je važno
Osjetiti titraj duše
Miris ruže svud po sobi
Dah što mi kroz kosu puše
Zagrljaj u mekoj robi
I odjednom srce diše
Otvara se put ka Nebu
Molitvu sad duša piše
Suze me u grlu grebu
I već jedna na put kreće
Pada mi na topli dan
Znam da drugu dušu sreće
Kojoj šapće:“Nisi sam“

U nutrini začula sam
Nježan, tihi glas:
„Hvala dušo Svjetla
Na molitvi za nas.“
Često pitam svoje pretke
Neznane, i znane,
Da li netko od njih, još je
Zarobljenik tame?

Ž.eljka K.Safiris