Vrijeme neće više reći nego što ti rekoh ja

Vrijeme jedino zna cijenu što moramo je platit;

Kad bih ti mogao reći, rekao bih ti da znaš.

Ako bismo plakali kad klaunovi počinju predstavu svoju,

Ako bismo se poticali kad muzičari sviraju,

Vrijeme neće više reći nego što ti rekoh ja.

Nema proricanja sreće, premda,

Jer te volim više nego što mogu kazat,

Kad bih ti mogao reći, rek'o bih ti da znaš.

Vjetrovi moraju doći odnekud gdje pušu,

Razlozi zašto lišće vene moraju biti;

Možda ruže zaista žele rasti

Vizija ozbiljno namjerava ostati;

Kad bih ti mogao reći, rekao bih ti da znaš.

Zamislimo da svi lavovi ustaju i odlaze,

I svi potoci i vojnici bježe;

Zar vrijeme neće više reći nego što rekoh ti ja?

Kad bih ti mogao reći, rekao bih ti da znaš.

 

(Wystan Hugh Auden)