Riječi ne postoje da bi se objasnilo ono što već oči znaju
riječi se nose jos dugo kao ordenje poslije dobijene bitke
riječi najljepše miluju - zato i najbolje ubijaju
riječi kao bezdan duboke i riječi kao mozak plitke.

Riječi koje ništa ne govore ne treba ni da postoje
kao ni roman koji niko ne želi da pročita
riječi u istinama koje samo na riječima stoje
riječi u molitvi dječaka i u zakletvi bandita.

Riječi kao ptice s poremećenim glavama i izgubljenim letom
riječi kao zvijezde u maju razbacane bez nekog vidljivog reda
riječi kvrgave, ružne u očajanju zgažene petom
riječi sa tijelom od magle i s oklopom sibirskog leda.

Riječi bačene u noć i ostavljene da umru na pragu jutra
riječi kao opomena i prijetnja izgovorena šaputanjem
riječi za juče, za sutra i riječi trule iznutra
riječi kao molitva jadnika naučenog da priča ćutanjem.



II


Bože,
ima li nekog ko može da spriječi
sve te pogrešne
i nesretne
riječi.

M. B. R.
(iz Svica u ogledalu)