Ani jesen zaspala u kosi

Ona spava,skrila se od ljudi

Nježna ,tiha kao trava prema rosi…

Ana se boji..probuditi je…

 

Pitam  Anu za kog ju nosi?

Za kog joj sniva jesen u kosi

Za kog boja kestena listova žutih

Za kog dah mladosti,noći

Za kog čežnja,suze

Za kog suzne oči…

 

Dal je sreća neka u to doba cvala

Il tako duša u želji živi

Dal je osmjeh,baš tad nekom dala

Il tako na ljubav nadvi se plašt sivi.

 

Pitam Anu za kog ju nosi?

Za kog joj sniva jesen u kosi.

 

Budi se jesen,proviruje kroz vlasi

Igra se..kao dijete u majčinu krilu

Sretna što netko ju spasi

Od tuga umorila se…

A sad..samo Anu krasi…

 

Pitam Anu za kog ju nosi?

Za kog joj sniva jesen u kosi.