Sad je vrijeme protiv mene

A nekada je bilo,kao vjetar u leđa

I prija nas ljudi su pamtili sunce ,kišu i vjetar

Al ovo danas mi posebno smeta…

 

Možda je dobro biti loš

Il sluđen,zanesenjak

Uloge su podijeljene

Ja sam dobio sporednu

Al,i u makovu zrnu svemir stane

To me tješi..

 

Vidim jasno(to uvijek vidim kod drugih,kod sebe nikada,pitam se zašto?)naprezanje uma

Upiranje prstom u visine

Davanje duše..tamo..nekoj vasioni..samo da bi nakon smrti ponovno bio smrtan…

Sve to izgleda jadno…kad se udaljiš,samo par koraka..

Ostaje ogoljen čovjek

Sam

Bojeći se prirode svoje

Koja ga sapliće..to je tužno

Plaši..ga…ha…otud želja za visinama i odlaženju u zvijezde…

 

Zastao sam na tren

Bljesak,kao kad se nebo otvara ,a sunce svom silinom prodre

Zvuk …naslućujem radost…naslućujem život…

 

Jel moguće vjetru svezati šal….i poslati poljupce na njegovim valovima..

Jel moguće srcem odaslati poruku u svemir..i reći zvijezdama …niste same…mi volimo vaše svijetlo

Jel moguće sunce pomilovati….

Naravno da nije..kažu:ono je tu da nas grije….

Moguće je…