Što mi nosi sutra? možda ne tebe.. možda nekog drugog, ali sigurno je... Isti je osjećaj, ista bol – ne danas, ali kad utihne glazba, netko će mi drugi pružiti ruke, odvojit će me od tebe pogledom i poljupcem... Što mi nosi sutra?... širinu beskraja, bolnu šutnju... ruševine i pepeo nečeg što se nekada zvalo... ljubav? ...Pitali su me, što skrivam u ruci?! Rekla sam: "sreću"... otvorila sam dlan i vidjeli su tvoje ime... Pitali su me, tko si ti, a ja sam im rekla: moja budućnost...Bio si daleko, dozivala sam te... šutio si... nisi se htio javiti, dugo si dugo sneno gledao, volio cvijeće i suton plavi. Dovršava se dan, rumeni nebo.... slično muzici spušta se večer... Ja sam sama, ti si sam...život pored nas teče... teče...