Dogode se tako neki dani, neke noći, neka predvečerja kad se noć prikrada danu, tiho i najtiše ga smijeni i caruje cijelo svoje darovano vrijeme … Dogodi se tako da me netko potraži u tišini predvečerja, uzme me za ruku i odvede u svoje priče, u svoje živote... i sadašnje i one davno proživljene…Dogodi se tako da dim cigarete obavije sliku na zidu i oslika svoju konturu, a ispod neba je sve onako kako treba biti… Konture dima… Ova večer ima dobar ukus… Plamen svijeće, dim cigarete koju puši najdraža osoba na svijetu… A unutar srca kristalno i najplavije oči na svijetu zauzele mjesto, otopile led života i učinile da ovaj svijet izgleda savršeno dobro… Tamo gdje spavaju smaragdi i rubini, ništa se ne događa… Kamen uronjen u svoje dno... Tamo gdje se vide najplavije oči na svijetu – tamo je život zamagljen srećom i romantikom… Tamo je najljepša melodija života, čak i na ovako tužan dan, u ovako tužnom trenutku kad se prisjećamo… ne samo na ovaj dan.., srećo moja, hvala ti što si mi rekao: "kad sam te vidio, u tom koridoru ljudi, ono svjetlo je padalo samo na tebe i prišao sam ti" :)