Dan za danom prolazi.

Film života koji stalno teče.
Da uspori?
Nešto da promjeni?
Režiser ne pristaje!
Ni govora! Neće!

Slika za slikom;
film tako ide dalje.
Bez obrade,
bez montaže,
sve na platno šalje!

I tuga i srđba i bijes
i mir i radost i osmjeh...
Komentari, kritike,
pohvale, podsmjeh...

Ali...Ne želim film o
tuzi, srđbi ,bijesu!
Želim da dani moji
sretni i puni
osmjeha jesu.

Sjednem pa mislim;
na klupi, na kamenu,
na travi...,
kako i tko, moj
život da sredi da
promjeni, popravi.

Odjednom misao
sinu! Glas u glavi!
Jasno i glasno
mi reče :- pa ti sam,
mislima svojim
selekciju pravi!-

I ja sad film,
režiram sam!
Mislima obrađujem, 
samo slike, s kojim´
sam zadovoljan,
nasmijan, sretan!

SiFi: 14.12.´14

Autor:Bruno Nikolic
http://nibruno.blog.hr
CC SOME RIGHTS RESERVED