Dajem sebi dozvolu

na život,

ona je ključ  rješenja,

lijek mojoj bolesti.

Dajući si dozvolu

rješavam sve probleme,

ona je i nesuđenje,

neprocjenjivanje

neocjenjivanje,

nekritiziranje,

ona me pušta

da budem

to što jesam,

ona me otkriva

sakrivenu u nekoj rupi,

dobro spremljenu

da slučajno

ne naletim na oštar

brid osude

strogog suca

koji bi me pomeo,

od kojeg bih se raspala

na sitne komadiće

nemoći i ludila.

Uz dozvolu

izlazim na svijetlo

radosno se pokazujem,

nasmiješena

divim se sama sebi,

svojoj ljepoti.

Gotovo je sa sumnjom,

ona je i vjera

u samu sebe,

ona me hrani,

od nje cvjetam

širim svoje mirisne latice,

ona je sunce

od kojeg bujam,

rastem u visinu,

pružam radosno

 svoje vitice

sve do nebesa.