igraj se beznačajno vršcima moje napetosti

dok se zavaravam da sam savršeno mirna

sabijena u ostacima neke davne sebe

ispij razrijeđeno vrijeme koje ti nudim

u bočicama plavim od rasipane tuge

i smiješi se oblacima na kojim plovim

dok tragam za odbjeglim dijelom mog krhkog postojanja

ne mršti se kad pitam za dan i sat

neparne minute u parnoj atmosferi

ne zadirkuj me kad se čudim treperavoj lampi

iz koje u tankom mlazu ističe mrak

ne odmahuj rukom kad kažem da je kasno

i da moram ići dalje u novi san

odgovori kad te pitam o paleti boja

i zašto je danas kroz sunce padala kiša

i uzmi me takvu, baš takvu kakva jesam..

Izvor: http://www.mojnet.com/korisnik/blackbeauty/blog/dimenzija-bez-dimenzije/54088