"-12 Te spectem supema mihi cum venerit hora, te teneam moriens deficiente manu

Da te gledam kad mi bude došao posljednji čas i da te umirući držim klonulom rukom


"Uzalud svi smisleni govori „odveli su nas putevima bez povratka.“ Čim smo izašli vratili smo se negdje.
Živimo mišlju da idemo ka smrti .

Spoznao sam da je nosimo u sebi, kao okidač, lukavo sakriven pod epitelnim branama.
Odgađamo stisak do pogodnog trenutka.

Nismo živjeli vani koliko smo bili podložni vanjskom.

Odnekud su došle magle.
Bez upozorenja.

Volim te, ljubavi, toliko godina isto.
Gubim te, ljubavi, toliko godina isto.
Čitavu vječnost te gubim.

Umorna sam od tvoje stvarnosti.
Hoću preći na drugu stranu, hoću biti zrak što te dotiče, biti tvoj znoj. Umorna sam dijeljenjem tebe sa tvojim Bogom, krivnjom, pravdom.

Noćima me ostavljaš praznu, dok kopaš grobove.
Jedeš mi noći, gutaš mi dane. Volio si me bjesomučno, dok nisi otkupio ljubav.

Jesi miran, Isuse, sad si ubio Judu? Nije ti dalo mira, zar ne? Ne trebam raj, nikad nećemo biti na istoj strani nebeske postelje. Tako je oduvjek i trebalo biti.

Sjeti se slada jutara kad nisi olako mogao preći preko mene. U meni si neprolazan, zakovan, otrovan.
Znaš li koliko te čekam?
Proklinjem svaki sat nekršten tvojim dodirom. Oslobađam te ljubavi svog tijela.

P.S: Natpis mi na grob ne stavljaj. Kad zasiječeš dlan, u grijeh ili molitvu, krvlju mi ime potpiši.

Majku smo našli obješenu o kovano gvožđe nad vratima.
Vratima očeve radne sobe. "


DANA ŠKRBA "MOLJAC U SVILI"





http://www.digitalne-knjige.com/skrba.php