Pogledaj u svijet i vidi kako ste i ti i ljudi oko tebe nesretni. Sve je više tužnih lica oko tebe, nasmiješenih i sretnih gotovo da i nema. Znaš li zašto su ljudi nesretni?

Vjerovatno ćeš reći da je to zbog usamljenosti ili ugnjetavanja, financijskih briga, rata ili mržnje, ili bezboštva. Imat ćeš krivo.

Tvojem nezadovoljstvu i nesreći postoji samo jedan uzrok: kriva mišljenja u tvojoj glavi, mišljenja tako raširena, tako uobičajena da ti baš nikada ne padne na pamet da ih preispitaš. Zbog tih krivih mišljenja iskrivljena je tvoja slika svijeta i sebe samoga.

Ti si tako kruto isprogramiran i pritisak društva toliko je velik da si doslovno zarobljen u zamci koja iskrivljuje tvoju sliku svijeta.

Otud nema izlaza jer ti ni ne sumnjaš da bi tvoja slika mogla biti iskrivljena, tvoje razmišljanje krivo, a tvoja mišljenja pogrešna.

Pogledaj oko sebe i vidi možeš li pronaći jednu jedinu istinski sretnu osobu - osobu bez straha, slobodnu od nesigurnosti, tjeskoba, napetosti i briga.

Imao bi sreće kad bi našao jednu takvu osobu među stotina tisuća ljudi. To bi trebalo dovesti do sumnje u programiranost i mišljenja koja su tebi i njima zajednička. Ali, ti si programiran, i tako da ne sumnjaš, da ne dvojiš, da se uzdaš jedino u pretpostavke koje su unesene u tebe kroz tvoju predaju, tvoju kulturu, tvoje društvo, tvoju vjeroispovjest. I ako nisi sretan, izvježban si tako da kriviš samoga sebe, ne svoju programiranost, ne svoje kulturološke i naslijeđene zamisli i mišljenja.

Ono što stvar čini još gorom je činjenica da je većini ljudi mozak toliko ispran da ne shvaćaju koliko su nesretni; kao čovjek koji sanja, a ni ne sluti da sanja.

Koja su to kriva mišljenja - zapreke na putu do sreće? Evo nekoliko primjera.

Prvo mišljenje:  Ne možeš biti sretan bez stvari za koje si vezan i koje smatraš dragocjenima.

Krivo - ne prođe niiti jedan trenutak u tvome životu, a da ne posjeduješ sve ono što ti je potrebno za sreću.

Razmišljaj o tome.

Razlog zbog kojeg si nesretan je to što se ne usredotočuješ na ono što imaš već na ono što nemaš.

 

Drugo mišljenje: Sreća se nalazi u budućnosti.

Nije istina.

Upravo ovdje i sada ti si sretan, ali ti to ne znaš jer su te tvoja kriva vjerovanja i tvoja iskrivljena opažanja zarobila u strahovima, tjeskobama, nevezanostima, sukobima i krivnji, i učinila od tebe taoca u igri koju si programiran igrati.

Kada bi to shvatio, uvidio bi da si sretan, a da toga nisi svjestan.

 

Treće mišljenje: Bit ćeš sretan ako uspiješ promijeniti situaciju u kojoj se nalaziš i ljude oko sebe.

Nije istina.

Grupo rasipaš toliko energije pokušavajući preinačiti svijet.

Ako je tvoj poziv provesti život mijenjajući svijet - idi samo i promijeni ga, ali nemoj u sebi gajiti obmanu da će te to učiniti sretnim.

Ono što te čini sretnim ili nesretnim nije svijet ni ljudi oko tebe, već misli u tvojoj glavi.

Tražiti sreću u svijetu izvan sebe isto je kao i tražiti anđelovo gnijezdo na dnu oceana.

Ako je, dakle, sreća to što tražiš, možeš prestati rasipati energiju pokušavajući izliječiti svoju ćelavost ili razviti privlačno tijelo, mijenjati prebivalište ili posao, zajednicu ili stil života, ili čak i svoju osobnost.

Shvaćaš li da bi mogao promijeniti svaku od tih stvari, mogao bi biti posebno zgodan i imati očaravajuću osobnost, nalaiti se u najugodnijoj okolini, a ipak biti nesretan?

I duboko u sebi spoznaješ da je to istina, ali ipak i dalje tratiš trud i energiju pokušavajući doći do onoga što te ne može učiniti sretnim.

 

Četvrto mišljenje; Biti ćeš sretan ako se ispune sve tvoje želje.

Nije istina.

U stvari, upravo te želje i navezanosti stvaraju u tebi napetost, frustracije, živčanost, nesigurnost i strah.

Napravi popis svih svojih želja i potreba i svakoj od njih reci ove riječi; "Duboko u svom srcu znam da čak ni onda kad to postignem, ako se to i ostvari, neću postići sreću."

I duboko se zamisli nad tim riječima. Ispunjenje želja može u najboljem slučaju donijeti bljeskove zadovoljstva i uzbuđenja. Nemoj to pomiješati sa srećom.

Što je onda sreća?

Vrlo mali broj ljudi zna odgovor, ali nitko ti ga ne može reći, jer sreća se ne može opisati.

Možeš li opisati svjetlost ljudima koji su sjedili u tami cijeli svoj život?

Možeš li opisati stvarnost nekome tko se nalazi u snovima?

Shvati da se nalaziš u tami i tama će nestati; tada ćeš znati što je svjetlost.

Shvati da je to što ti se događa noćna mora i prestat će; tada ćeš se probuditi u stvarnosti.

Shvati da imaš kriva mišljenja i izgubiti će se - tada ćeš okusiti sreću.

Ako ljudi toliko žude za srećom, zašto onda ne pokušaju shvatiti da imaju kriva mišljenja?

Prvo: zato jer im nikada ne padne na pamet da ih vide kao kriva ili čak kao mišljenja.

Drugo: zato jer se boje da će izgubiti jedini svijet koji poznaju svijet želja, strahova, društvenih ugnjetavanja, napetosti, težnji za uspjehom, briga, krivnji s bljeskovima zadovoljstva, oduška, i uzbuđenja koji sve to sa sobom nose.

Zamisli nekoga tko se boji prekinuti noćnu moru jer, na kraju krajeva, to je jedini svijet koji poznaje. Tu si opisan i ti i drugi ljudi.

Ako želiš naći trajnu sreću moraš prebroditi taj osjećaj da si vezan uz osobe ili stvari u tvom životu. Svaka pojedina stvar za koju si se vezao i zbog koje si sam sebe uvjerio da bez nje ne možeš - tvoja je noćna mora.

Tek kad dođeš do stanja da se lako možeš odreći svega što posjeduješ, to jest kad se prestaneš vezati na stvari, osjetiti ćeš sreću.

Tada ćeš napokon okusiti to tajanstveno stanje kojeg se ne može opisati ni izreći - stanje trajne sreće i mira.

 

Iz knjige Poziv na ljubav, Anthony de Mello