UMJESTO SKUPIH POKLONA DARUJTE SEBE I SVOJE BLIŽNJE ŽIVOTINJAMA IZ SKLONIŠTA
Ljubav koju ne trebaš i ne možeš kupiti
Piše Nina ORLOVIĆ RADIĆ
Kraj je godine najčešće razdoblje za promišljanje o sebi, stvarima koje smo učinili ili tek trebamo uraditi. Vrijeme je to kada se, nasuprot agresivnim reklamama s kojih se smiješe sretne obitelji, stvarno moraš upitat jesam li ja doista sretan? Nekih prijatelja više nema. Djeca su otišla ili što je još gore i danas sa svojim obiteljima žive s nama. Hladnjak bruji u prazno, program na televiziji je očajan. Tješim se da ni ovaj doček ne mora biti nešto posebno. Ta, noć je to kao i svaka druga noć u godini.No, mora li to biti tako? Ponekad je dovoljno samo prijeći na drugi kolosijek. Na jednoj reklami poručuju - nazovite starog frenda, na drugoj - obradujte dragu osobu nekom sitnicom. A ja? Tko će, ako ne ja sama, i tko će ako ne ja i to upravo sada, misliti na mene?
Ukoliko ste nekoliko puta u godini pomislili na tužan život napuštenih mačkica ili psića, krajnje je vrijeme da jednog od njih udomite. I ne samo stoga da pomognete malom dlakavom biću, već stoga da ono pomogne vama. Za malo ljubavi i topline oni će dati nebrojeno puta više. Pseća je ljubav bezuvjetna i jedna od rijetkih, ako ne i jedina koju novcem ne možeš kupiti. Tu ljubav možeš dobiti na poklon. Umjesto obilaska raskošnih i skupih te nabavke »mondenih i plemenitih« legala, daleko je bolja i humanija nakana udomiti psića ili mačkicu iz azila.
Pas nije igračka, već prijatelj
Sam pogled na velike, smeđe oči iza kaveza od žice rastopit će i najtvrđa srca. Ima ih, velikih i malih, čupavih i glatke dlake, rasnih i baštardina. Toliko su različiti, a opet svi imaju samo jednu želju - molim te izaberi mene i budi moj gazda. A opet, koliko god da je tužan život iza žice, daleko je bolja varijanta od njihovog napuštanja. Mala se i krhka bića nerijetko pronalaze promrznuta, izgladnjela i bolesna. Ima i onih starih, koji su godinama uveseljavali ljude, a sada su »višak«, potpuno nepotrebni. Neke je zla sudbina zatekla jer je vlasnik tek tako odlučio - zasitio se kućnog ljubimca, nema vremena, otišao je na snijeg ili ljetovanje.No, zahvaljujući pulskim volonterima, ljudima dobrog i plemenitog srca, mali su beskućnici zbrinuti u šijanskom skloništu. Iako prostor nije adekvatan, ipak, pruža im dom i hranu. Svakodnevno, petnaestak od ukupno 70 članova Udruge za zaštitu životinja Snoopy, ovisno o rasporedu, obilazi, njeguje i pomaže životinjama. Pulski su volonteri različitih zanimanja, svjetonazora i godišta. Zajednička im je ljubav prema napuštenim i zlostavljanim životinjama, a najveća im je želja - udomiti ih. U šest godina postojanja udruge, to su uspjeli učiniti u tristotinjak slučajeva i to ne samo pasa već i mačaka.
Osim udomljavanja, veliki dio njihove zadaće svodi se i na edukaciju. Kroz različite i brojne akcije - pisane brošure, letke, plakate te bojanke za djecu vrtićkog uzrasta, uče najmlađe, ali i one odrasle da pas nije igračka, već prijatelj ljudi.
»Nema isprike« - Hrvatski band aid za životinje
Kako veli Desa Sarvan, volonterka udruge Snoopy, u Puli je pet tisuća evidentiranih pasa. Međutim, nije riječ o konačnoj brojci jer mnogi vlasnici »zaborave« na svoju obvezu registracije. U odnosu na ostale veće gradove Hrvatske, slučajevi napuštanja životinja nisu ni veći ni manji. Međutim, ohrabruje podatak da je sve više ljudi senzibiliziranih za pomoć životinjama. Nerijetko, osim volontera i građana koji sami dođu i donose lijekove, prekrivače i hranu, ima i tvrtki koje redovito, svake godine izdvajaju određena sredstva za pomoć životinjama.- Generalno, iako situacija nije ružičasta, sve je veći broj ljudi senzibiliziranih za pomoć životinjama. Konačno su se na razini države udruge prijatelja životinja povezale u jedinstvenu mrežu, putem koje razmjenjuju podatke i pružaju jedni drugima pomoć. Ove je godine organizirana i velika humanitarna akcija »Ja volim životinje«, odnosno prvi hrvatski band aid u njihovu korist. Svrha projekta, za koji je glazbu i tekst napisala kantautorica Lea Dekleva, je skrenuti pozornost javnosti na zaštitu i prava životinja i izgradnju njihovih utočišta. Ujedno, on potiče ljude na pozitivno razmišljanje i aktivno zalaganje za njihovu zaštitu, ali i bolju budućnost svih nas na zajedničkom planetu, kaže Desa Sarvan, napominjući da se svakim telefonskim pozivom i slušanjem pjesme pod nazivom »Nema isprike«, par kuna izdvaja za dobrobit napuštenih i zlostavljanih životinja.
S macama je daleko veći problem
- Napuštene mace za nas su daleko veći problem. Legla su vani, ne kontroliraju se i više je bolesti. Stoga, rad na preventivi odnosno sterilizaciji mačaka jedan je od naših prioriteta koji, dakako, osim stručnih ljudi, iziskuje i financije. Naime, iako dobro surađujemo s Gradom Pulom koji nas financira s 20.000 kuna godišnje te financijski podržava Županija i nekolicina istarskih gradova, to nije dostatno. Osobno, mislim da bi se i u Puli, kao primjerice u Opatiji, sredstva trebala osigurati za prevenciju, odnosno sterilizaciju mačaka i njihovog ponovnog povratka u poznatu sredinu, tj. ulicu, kaže Desa Sarvan.Inače, ma koliko željeli udomiti životinju, to ne znači da će je volonteri pokloniti pošto-poto.
- Svaki potencijalni i budući vlasnik kućnog ljubimca ispunit će prijavu i potpisati ugovor kojim se obvezuje da će se prema životinji ponašati odgovorno. U pravilu, postupak je krajnje jednostavan i on iziskuje samo želju i ljubav. Darovani se pas, također, svako toliko posjećuje da bi se utvrdilo u kojim uvjetima živi, veli Sarvan, dodajući da je, nažalost, bilo i slučajeva da su psi vraćani u sklonište jer se sumnjalo na zlostavljanja. Ipak, takvi su slučajevi rjeđi jer je daleko veći broj osoba koje su spremne udomiti životinju i zauzvrat primiti neslućenu količinu iskrene pseće ljubavi.
irida
bglavac
