Jesu li sveci izlošci,primjerci vrijedni divljenja ili u njima postoji život od kojega i mi možemo uzimati.

Oni su kao izvori usputni na kojima se čovjek putnik osvježi i napoji na putovanju zemaljskom,na putu prema Izvoru vode žive.

Život je u njima prisutan i nakon tisuću,pet stotina godina,dvije stotine...godina,jer su živjeli od triju najtežih,a ipak najvažnijih "pogača"molitve,rada,i djelotvorne ljubavi.

U njima je pohranjen sjaj koji ostaje,sjaj one istinske nutarnje ljepote koju ne mogu uništiti ni stoljeća.

Ta im ljepota dolazila od Prisutnosti,od Ljubavi,uz koju su primali ono najvrijednije za čim svaki čovjek čezne:svoje pravo i nepatvoreno dostojanstvo-dostojanstvo djeteta Božjega.