'Šetali smo Kalelargom, bilo je vruće i vidjela je drugu djecu da jedu sladoled. Mama, ja bi sladoled... Ja joj kažem: bebo, sad nemam novaca. Molim te, strpi se dok dobijem novce pa ću ti kupiti. Onda je rekla: dobro, mamice, kad je već tako. Ali da joj je bilo pravo na njenom izrazu lica, nije', ispričala je Ana Georgina Subotić koja kaže da inače nikada ne plače, ali kada je za Provjereno pričala svoju priču nije se mogla suzdržati.
'Ne znam odakle mi tu energiju crpimu, odakle to čupamo. Bila raspoložena ili ne, isto mi je. Ako sam tužna, vidjeli ste, djeluje odmah na dijete. Bolje je onda smijati se, a problem neka stoji', rekla je Ana.
300 kilometara dalje od Zadra, u Zagrebu, svoj problem Ana je povjerila Maji Kuten Hudorović i Berislavu Matjašiću. Njihov je posao humanitarni rad. Donedavno su imali klasičnu karijeru – posao grafičkog dizajnera i marketinškog stručnjaka, a onda su odlučili ostaviti sve i preokrenuti svoj život.
Dali otkaz i promijenili život
'Radila sam kao asistent menadžer u metalnoj industriji i posao je bio izuzetno stresan', rekla je Maja iz Dobrotvornog instituta Hrvatske. 'Ti poslovi su me svakako ispunjavali, ali se sve tijekom vremena pretvorilo u monotoniju', kaže Berislav. 'Ti osjećaš neki grč u želucu, kao da te nešto koči i vidiš da to nije dobro za tvoje zdravlje. Jednostavno, nisam se dobro osjećala', dodaje Maja. Točka vrenja je dosegnula, a unutarnji poziv više nisu mogli ignorirati. Prije nešto više od godinu dana odlučili su ga prihvatiti.
Oboje su dali otkaze i osnovali Dobrotvorni institut Hrvatske. Sada je njihov posao pomaganje siromašnima. Tako su nestali siguran ugovor i dobra plaća. Kao zaposlenici Instituta imaju plaću 3.000 kuna. Stara plaća od 4.500 kuna otišla je u prošlost s njihovim poslovima. A oni kažu da su sretniji i zadovoljniji. 'Ako dan završite s unutarnjim zadovoljstvom, onda znate da ste na pravom putu', kaže Berislav. Elegantno odijelo trebalo bi impresionirati njihove partnere – donatore i sponzore. I Maja i Berislav dane provode na terenu i na telefonu. Traže bilo kakvu pomoć za svoje štićenike.
Udruga Dobro srce
Otac u radionici, kći u uredu, majka u ateljeu – oni sa svojim volonterima čine udrugu Dobro srce. Traženjem donacija, prodajom prirodnih sokova, okvira za fotografije i slika u malo više od godinu dana prikupili su milijun kuna.
'Živjeli smo u oskudici'
'Ja sam isto tako šesto dijete, tada nisu bile nikakve humanitarne akcije, živjeli smo u teškoj oskudici, često se nije imalo što za jesti. Bila je to jedna velika agonija koja je ostala u mojoj duši', kaže Ana. 'Kažu da je mali korak od sreće do jada, danas imate, a sutra već možete ostati bez toga, mnogi toga nisu svjesni. Mnogi nisu svjesni, koji imaju zdravu djecu, da bi im ,ne daj Bože, dijete moglo biti bolesno, tako da je uvijek bolje davati', kaže Andrija Beraković.
Ova obitelj za svoju egzistenciju ne brine, jer su se za to pobrinuli prije nego su se posvetili humanitarnom radu. Sada su tu da se brinu za druge. 'Siromašne obitelji ne kukaju, one su skromne, one bi htjele imati samo nešto najosnovnije, samo ono elementarno za život', kaže je Ana.
Humanitarni rad obitelji Beraković, Maje i Berislava, najbolje je plaćen. Umjesto debelog računa, kako sami kažu, draži im je božji blagoslov i unutarnje zadovoljstvo. Nema boljeg osjećaja od onog kad znate da ste nekome pomogli. Odricanje je dio korizme. U Aninoj i Jeličinoj obitelji Korizma zapravo traje cijelu godinu.