postoji ljubav koja se vjenča, napravi kuću, izrodi djecu, nabavi psa i.....
živjeli su tako sretno ili kako god do kraja.... čega god....
postoji ljubav koja ne napravi ugovor, ne izgradi kuću, ne pokaza se svijetu ni u svojoj potpunosti ni u svojoj sreći..... ljubav koja je dovoljna sama sebi i nerazumljiva u svom postojanju.... spremna i na osude.... u svojoj dovršenosti potpuna.... i sve u svemu ništa.
postoje djeca koja su vanbračna, ugovori koji nisu napisani ni potpisani, stvari koje su tajne i priče koje nisu bile u planu da ugledaju svjetlo dana.... ali su se dogodile.... i napisale.... i ugledale.
postoji u svima nama nešto što nas vodi u prostore u kojima povređujemo jedni druge.... bez iznimke.... svi mi.
često, gotovo neprestano to činimo.... i onda kad pojma nemamo o tome.... netko se povukao u svoju tišinu i pati zbog riječi koje su probudile neku njegovu ranu.... a mi to ne znamo.
ali smo u tom krugu života, te prirodnoosjetljive neraskidive veze sa svijetom i ostalim ljudima.... u krugu koji se neprestano vrti....
postoje ljudi koji od ushita ne znaju čuvati tajne.... ne iz svoje zloće i ne zato da bi nekome naudili.... već su jednostavno toliko obuzeti igrom i toliko djeca u svojoj duši da im netko tko osjeti ono neiskvareno dječje, da ne kažem ludo hrabro u njima, ne može ni zamjeriti ni osuditi....
i postoje oni koji drugima sude u svojoj odrasloj moralnoj veličini i čuvaju brižno svoje začahurene gusjenice.... jer.... sve dok za ono nešto ne sazna svijet, onda to nije ni grijeh.
bglavac
edin.kecanovic
