Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član novavizija

Upisao:

novavizija

OBJAVLJENO:

PROČITANO

422

PUTA

OD 14.01.2018.

Koja Je Svrha Svijesti I Što Je Izvan Nje?

Koja Je Svrha Svijesti I Što Je Izvan Nje?
Ima nečeg fascinantnog i zadivljujućeg u samoj spoznaji da je cijeli ovaj naš život u suštini prekriven gustim i debelim velom tajnovitosti! Ništa se ne zna pouzdano o njegovom početku i razlogu zbog kojeg je nastao! Nema početka vremenu i prostoru. Ako pokušamo istražiti početak, vidjet ćemo da se svijest, poput vrtloga samo pojavila u jednom neodređenom trenutku oko nas i mi smo postali svjesni sami sebe i cijelog ovog svijeta koji vidimo i doživljavamo bez da možemo reći kako se to sve točno dogodilo. Cjelokupna ideja o početku je maglovita i nejasna...



Ima nečeg fascinantnog i zadivljujućeg u samoj spoznaji da je cijeli ovaj naš život u suštini prekriven gustim i debelim velom tajnovitosti! Ništa se ne zna pouzdano o njegovom početku i razlogu zbog kojeg je nastao! Nema početka vremenu i prostoru. Ako pokušamo istražiti početak, vidjet ćemo da se svijest, poput vrtloga samo pojavila u jednom neodređenom trenutku oko nas i mi smo postali svjesni sami sebe i cijelog ovog svijeta koji vidimo i doživljavamo bez da možemo reći kako se to sve točno dogodilo. Cjelokupna ideja o početku je maglovita i nejasna. Što se nas samih tiče, jedino što možemo reći je da je nekako, niotkuda, izronio taj prirodni osjećaj bivanja "ja jesam" koji je počeo svjedočiti svemu i zajedno s kojim se pojavio svijet i sve u njemu. Mi smo se jednostavno našli usred svog okruženja. Ali se u suštini ne sjećamo vlastitog rođenja. Ne možemo svjesno ući u trag svom individualnom izvoru kao takvom koji se "rodio" u ovaj svijet. Individualnost je nastupila tek sa spoznajom o "ja" identitetu kao odvojenom od svega ostaloga. Štoviše, ako zagrebemo malo dublje, vidjet ćemo da mi uopće ne možemo svojim iskustvom potvrditi da smo rođeni, mi jedino to možemo prihvatiti na temelju onoga što su nam drugi rekli i pretpostaviti da bi to trebalo biti tako na temelju svega što vidimo oko sebe i što smo naučili. Nekako, ako se pouzdamo isključivo u svoje vlastito iskustvo, ispada da mi jedino možemo vidjeti druge kako se rađaju i kako umiru, ali sami ne vidimo svoje rođenje kao ni svoju smrt. Nitko od nas ne može vidjeti sebe da se rodio ali jednako tako ne može vidjeti sebe ni da umire. Nije li to zanimljivo? Kada iz ove pozicije sagledamo stvari, ispada da su rođenje i smrt zapravo samo naučene i nikada preispitivane pretpostavke. Na izvoru svačije pojedinačne "individualne svjesnosti" stoji BEZOBLIČNA VJEČNOST! Jer, sjećanje počinje tek nakon prve ili druge godine života, tek tada na neki način počinjemo prepoznavati svoje okruženje i izvanjski svijet kojemu se mi prilagođavamo. Međutim, nije li možda situacija upravo suprotna? Što ako je taj period "privikavanja na izvanjski svijet" zapravo vrijeme "zgušnjavanja", period u kojem se svijest kao takva razvija i utvrđuje u sjećanju i formira kao svijet kojeg vidimo oko sebe? Cijeli život je jedna otvorena zagonetka bez početka i kraja, što mu, samo po sebi, daje jednu notu čudesnosti, snovitosti i čarobnosti i na neki način skida onaj kruti pokrov ozbiljnosti i stvarnosti s njega. Jer, postavlja se pitanje, gdje smo bili prije ovog života? Intuitivno saznanje o bivanju "prije početka vremena" je duboko ukorjenjeno u samoj srži našeg identiteta. Nemoguće je zanijekati postojanje! Pitanje je samo "kao što" smo bili?



Sve što znamo o životu i samima sebi, sve što doživljavamo i iskušavamo, cjelokupno odvijanje života sa prostorom i vremenom događa se isključivo i jedino u svijesti, u budnom stanju. Ispod toga je stanje dubokog sna bez snova u kojem nema nikakvog znanja ni svijesti o odvojenosti i individualnosti. U to stanje ulazimo svake večeri kad odemo na spavanje. To je stanje potpunog neznanja o individualnom identitetu, tijelu, bivanju, prostoru, vremenu i svijetu kojemu se, zanimljivo, tako prirodno i s radošću prepuštamo svake noći i u kojem se naše biće odmara i iz kojeg izlazi osvježeno i odmorno. Jer, mi ne odlazimo na spavanje samo zato da bismo sanjali, nego spavamo prvenstveno da bismo se odmorili. Nešto nas odvodi u to stanje dubokog mira i to se događa sasvim prirodno. Kao da se nešto raduje što će se počinuti od svog ovog identiteta i odvojenosti. To je činjenica proizašla na temelju našeg vlastitog promatranja u svjesnom stanju. Ali o samom tom stanju dubokog sna, ne možemo reći baš ništa kvalitativnog, ne možemo reći kako je "tamo" jer je to stanje lišeno bilo kakvih iskustava i spoznaje. Spoznaja o postojanju u stanju bez snova je moguća samo unutar budne svijesti i samo se u svijesti može o njoj razmatrati. Izvan svijesti, ono nema nikakvog značenja samo po sebi. Izvan svijesti ne postoji nitko odvojen tko bi mogao postaviti bilo kakvo pitanje o stanju dubokog sna. Jedino se u budnoj svijesti mogu izvoditi zaključci o njemu. Samim time što postoji svjesnost o stanju dubokog sna bez snova znači da je svjesno postojanje temeljna nit koja se provlači kroz sva stanja svijesti. Dakle, možemo reći da je cjelokupna svijest sa sva tri svoja stanja (budnost, sanjanje i duboki san bez snova) privremena pojava koja se uzdiže i izranja iz Apsolutne svjesnosti. Vrlo je bitno ovdje razlikovati svijest i svjesnost. Iako se na prvi pogled čini da su to pojmovi koji opisuju istu stvar, ipak među njima postoji suptilna razlika. Svjesnost je ono što u sebi obuhvaća svijest, kao sam njezin temelj i preduvjet. Ako razmotrimo što znači riječ apsolutno, vidjet ćemo da dolazi od latinske riječi absolutum, dakle nešto što nije moguće rastvoriti, nešto što se ne može dalje razlagati na sastavne dijelove, nešto što je vječno, što je osnova svega ili kako stoji u rječniku, "ono što sve uvjetuje a samo nije ničim uvjetovano". Vječna Jedinstvena Postojeća Cjelina. 



E sad, glavno je pitanje, kako to da je sve ovo što vidimo oko sebe uopće došlo u postojanje? Zašto se pojavila svijest i čemu ona služi? Kako smo se pojavili u ovaj život? Što je iza i izvan svijesti? Kakva je priroda tog Apsoluta i kako se ona može spoznati? To su goruća i najvažnija od svih pitanja koja si možemo ikada postaviti u životu a na koja, čini se, nigdje ne možemo pronaći potpuni i zadovoljavajući odgovor.

Nisargadata Maharaj, primjerice, kaže da se ta svijest pojavila spontano i bezrazložno, da je svijest poput neke groznice zahvatila to stanje apsolutnog neznanja o bilo kakvoj odvojenosti i individualnosti, dakle, naše prirodno stanje sreće i da se sada to "ja jesam" bivanje događa nama potpuno bezveze, poput nekog bremena i tereta koje treba otrpjeti i koje bi najbolje bilo jednostavno "odležati", da je ono tek iluzija koja nema nikakvog dubljeg smisla a samim time ni nikakvog značenja. Da je to sve samo nasumični produkt igre pet elemenata.

Ali samo zato što se nešto spontano pojavilo i što se ne može ući u trag početku toga, ne podrazumijeva automatski da se ta pojava dogodila bez razloga. Razlog postoji, bez obzira što on djeluje naizgled besmisleno, gledajući iz pozicije ego uma i njegovog poimanja života. Reći da je to sve "bez veze" je vrlo maglovit i nepotpun odgovor koji ne uspijeva svojom isključivošću zakrpati ponor nerazumijevanja i nejasnoće koji iza njega ostaje i koji potencijalno vodi u još dublju zabludu i neznanje, jer ne objašnjava temeljnu stvar - kakva je priroda povezanosti između nas i svijesti! Odbacivati svijest kao iluziju i umanjivati njezinu pojavnost je neprirodno, jer ona JEST UPRAVO OVDJE I SADA! Bez obzira na svu njezinu iluzornost i privremenost, nešto nas svakog jutra budi iz tog stanja dubokog sna da svjedočimo svemu tome u svijesti. Zašto, ako je to sve slučajno i nevažno? Ono što je uzrokovalo cjelokupnu ovu svijest samo po sebi mora biti svjesno, jer inače, sama svijest kao takva ne bi bila moguća.

Kad je Ramana Mahariši rekao da je samsara (pojavni, uvjetovani svijet dualnosti) patnja, netko ga je pitao zašto onda uopće postoji samsara ili kreacija uvjetovanih manifestacija, na što je on rekao da je to Božja volja. Međutim, kad ga je taj isti pitao ključno pitanje, ZAŠTO Bog ŽELI samsaru, Mahariši je odgovorio: "To je neobjašnjivo. Nikakav se motiv ne može pripisati toj Snazi, nikakva želja; ne može se ustanoviti nikakav cilj kome bi težilo to Jedino, Beskrajno, Svemudro i Svemoćno Biće."

Ali, ipak, samsara je tu, bez obzira na sve, to je nešto preko čega se ne može prijeći samo tako, bez razumijevanja, kao da se radi o nečem potpuno nebitnom, samo zato što nismo u stanju ponuditi adekvatan odgovor. Jer, nešto u nama teži razumjeti i shvatiti konačnu i temeljnu uzročnost svega toga, sve to se moralo pojaviti zbog nekog dubljeg razloga, morao je postojati motiv iza pojave svijesti. Vjerojatno je razlog zbog kojeg to najdublje pitanje ostaje otvoreno i neodgovoreno upravo taj da bismo jedino mi sami mogli odgovoriti na njega, tako da mi sami postanemo taj odgovor, jer se ono, na kraju krajeva, ipak tiče samo i jedino nas. Zapravo, nitko drugi ni ne može na njega odgovoriti jer ne postoji "nitko drugi"!

 "TO" unutar svijesti i nas samih što postavlja pitanje o onome što je izvan svijesti ne može biti produkt svijesti, nego nešto čija priroda omogućava samu svijest.

Sve je na jednoj dubljoj razini povezano s nama, sve ima direktne veze samo i jedino s nama, iako se na površini čini drugačije. Od samog početka svijesti, otkako je počeo ovaj život kakvoga poznajemo, sve na jednoj dubljoj razini neprestano komunicira s nama, jedno saznanje u pozadini iskustava i odvijanja je prisutno kao jasnoća koja u određenim, najčešće rijetkim trenucima radosti i opuštenosti prodre u našu svakodnevnu uvjetovanu svijest kao šire shvaćanje i temeljno razumijevanje, samo tome do sada nismo navikli poklanjati posebnu pozornost jer nam se pažnja većinom zadržava i neprestano luta po površini iskustava, skačući od jedne pojavnosti prema drugoj, s jednog događaja na drugi, pri čemu je previše rascjepkana i nemirna da bismo mogli uočiti to što leži ispod površine. To je nešto čemu treba dati prostora i vremena da izroni kao nepobitna spoznaja posredstvom dubokog samopromatranja i tihe kontemplacije.

Jer, ako malo bolje pogledamo, mi smo uvijek u središtu svega što nam se događa! Nije li to zanimljivo? Sve što vidimo se NAJPRIJE pojavljuje nama! Da bi bilo što drugo moglo biti tu, da bi moglo postojati kao takvo, najprije mi moramo biti tu da tome svjedočimo, da potvrdimo stvarnost bilo čega, zar ne? Samim time, ispada da smo mi primarni uzrok svijesti i svijeta! Jer, mi smo uvijek na izvoru svakog opažanja! Sve ostalo se pojavljuje nama. Suprotno općeprihvaćenom uvjerenju i uvriježenom stajalištu da smo mi dio zasebnog i čvrsto zadanog svijeta i svemira koji postoji milijunima godina neovisno od nas, pažljivijim promatranjem dolazimo do nepobitne spoznaje i intuitivnog shvaćanja da je sve ono čemu svjedočimo, sve što zahvaćamo svojom percepcijom već samim time sadržano unutar naše svijesti kao neodvojivi dio nas samih!

Prije mene, nikoga drugoga nije bilo! Ja nikako ne mogu potvrditi postojanje bilo čega prije nego što sam postao svjestan. Razmislite o ovome na trenutak. Ideja o prošlim vremenima, ljudima, njihovim prošlostima, mjestima i njihovim povijestima i trajanju, kao i na kraju krajeva sama ideja o stvaranju svijeta slična onoj s početka Biblije došla je trenutačno (odjednom) u postojanje tek s pojavom moje svijesti, kao njezin sastavni dio! Mi ničime osim prihvaćanjem onoga što smo naučili, odnosno onoga što nam je netko drugi rekao da je istina, ne možemo potvrditi da je bilo što iz povijesti ikada postojalo, štoviše, da bilo što što ne možemo potvrditi vlastitim neposrednim iskustvom uopće i postoji kao takvo! Sav prostor, vrijeme, njegov protok i sjećanja su samo sadržajni elementi naše vlastite svijesti! SVIJET JE NAŠ VLASTITI! Dopustite za trenutak da sjeme ovog razumijevanja sazrije u vama!

Jer, tko drugi zna za vaš svijet osim vas? Samo i isključivo ga vi doživljavate. Zađite duboko s ovim pitanjem i posvijestite ga. To je toliko intimno pitanje čiji se odgovor mora roditi svjesno i potpuno jedino unutar nas samih kao npobitna spoznaja! Ja znam samo za svoj vlastiti svijet. I osim vlastite percepcije i neposrednog iskustva nemam drugog načina da potvrdim postojanje bilo čega drugog izvan sebe. Kao ni vi. A ako vi i ja podjednako doživljavamo isti svijet i ako o njemu možemo međusobno dijeliti svoja iskustva, doživljaje i razmjenjivati dojmove i spoznaje, kao što je slučaj sada, gdje ja ovo pišem a vi čitate, tada to samo znači da smo vi i ja ISTO BIĆE! Ja se pojavljujem vama i vi se pojavljujete meni što znači da sam ja već u vama a vi ste već u meni. Mi smo jedna neodvojiva cjelina, jedna svijest u mnogim tijelima. Dok vjerujete da svijet postoji podjednako za preostalih sedam milijardi ljudi neovisno od vas (dakle, dok vi niste tu da biste ga svjesno doživjeli i svjedočili mu), čini se kao da je on tu, solidan, postojan i zadan i da ste vi samo jedan mali dio u njegovom odvijanju. Ali, kad shvatite da ste prije svega uvijek vi tu oni kojima se cijeli svijet pojavljuje, uključujući i vaše vlastito tijelo, i koji morate biti tu prije svega drugoga da bi bilo što drugo moglo biti, tada shvaćate da jedino vi postojite kao sve, da je svijet DIO VAS. I to je istina za svako živo biće koje ima svjesnost "ja jesam".



Tu nestaje privid "drugih" jer shvaćate da se sve odvija unutar dosega vaše vlastite svjesnosti, vi zapravo komunicirate sa samima sobom preko svih različitih pojedinaca koje susrećete u svom životu! Međutim, razlog zbog kojeg mnogi to ne vide je taj što su duboko poistovjećeni samo sa tijelom i što im pozornost obitava u vjerovanju da su oni isključivo osobe odvojene od ostatka svijeta! Međutim, svi oni koji bi vam mogli potvrditi postojanje svijeta neovisnog od vas samih to jedino mogu učiniti samo u prisustvu vas, u vašem budnom stanju, dakle oni se opet moraju pojaviti vama da bi vi to mogli potvrditi. Ništa nije moguće bez vas. Vaša majka, otac, stranac na ulici, vaši prijatelji, vaš pas, vrapčići na grani, priroda, planine, rijeke...sve smo to MI – sve je to SEBSTVO! Sve je to čudo Ljubavi koja se ispod svih površinskih previranja i gustog sloja neznanja i podjela uma prepoznaje kao jedno. To je poput jedne goleme mreže u kojoj je svaka individua neodvojivi i sastavni dio te jednote. Ja sam Zagreb, Split, Hrvatska, Srbija, Europa, Afrika, Bliski istok, Sjeverna i Južna Amerika, Australija, Kina, Indija, Japan, cijeli svijet postoji i pleše u mojoj svijesti. Svi ljudi i sva mjesta sa svim svojim ljepotama, raznolikošću oblika i pojava koje se pojave u mojoj svijesti su već sastavni dio mene samog, sva živa bića postoje u meni, kao drugi vidovi mene, kao izražaji svega što ja jesam i što mogu biti. Kad to znamo, ne tek kao zanimljivu mentalnu špekulaciju, nego kad to istinski osjetimo neposredno i duboko u samom srcu svoga bića kao nepobitnu istinu, sve se na neki način mijenja! Ovo sve oko nas postaje daleko plastičnije i interaktivnije, shvaćate međuovisnost svega toga sa vama. Površinski se čini kao da se ništa nije promijenilo, da pojavnost i dalje ostaje ista i nepromjenjiva, ali u suštini više ništa nije isto, jer vi ste se probudili, vi ste promijenili svoju poziciju, svoju točku gledišta. To je trenutak u kojem sve što vidimo više ne doživljavamo kao da se događa "tamo vani" nego da se sve to zapravo odvija "ovdje unutra" u okviru našeg vlastitog bivanja i naše svijesti. Jer shvaćate, bez mene da tome svjedočim, ničega nema! SVE JE TO MOJE! SAMO DOK JA JESAM I SVIJET JEST! NE POSTOJI SVIJET NEOVISAN OD MENE! Sve je to naša vlastita projekcija. Samo dok mi jesmo, dok je osjećaj bivanja "ja jesam" prisutan, i cijeli svijet je prisutan kao produžetak, kao emanacija i kontekstualno polje nas samih, kao ogledalo i manifestacija našeg vlastitog Sebstva!

Tu se budimo za istinu da "drugi" ne postoje u istom onom smislu kako smo sve do sada vjerovali da postoje, kao nešto suštinski odvojeno od nas, kao nešto nama strano. Jer, svi smo mi u suštini slični, sa istim temeljnim potrebama, načinom na koji živimo svoje živote, sa istim korijenskim nadama  i željama. Kako je moguće da toliko različitih tijela bude stvoreno po istom obrascu i vođeno zajedničkim sklonostima ako njihov izvor nije zajednički? Svi mi dijelimo zajedničku dušu. Međusobna povezanost svih srca očituje se duboko u očima svakog živog bića! Duboki osjećaj srodnosti prema svim oblicima svijesti je prisutan u trenutku kad se probudimo za ovu istinu. Tada sve gledate očima božanske duše Jednoga u kojima nema prosuđivanja.

Kad gledate tim očima, shvaćate da je svijest ipak daleko više od slučajne gomile spontane pojavnosti koja nas je eto tako samo zadesila... Previše je smislenosti i naslijeđene dobrote u njoj da bi ona bila nešto nama strano ili odvojeno od nas. Ona je u svojoj srži protkana dubokom mudrošću, ljubavlju i ljepotom koja preko iskustava komunicira s nama (pri čemu pod tim "s nama" u ovom slučaju podrazumijevam površinski dio nas, naš um kao početnu točku) i vodi nas prema sve dubljem i dubljem razumijevanju i shvaćanju nas samih, našeg istinskog identiteta i prirode.

Zadivljujuće je vidjeti kako je ova svijest u svojoj srži potpuno prirodna, sa prostorom i bivanjem kao svojim potpornim osloncima, temeljima na kojima sve leži i koji omogućuju ukupan raspon doživljavanja, ona je stvorena da ispunjava savršene uvjete za razvoj i održavanje života. Osnova i suština samog prostora je beskrajna dobrota jer se njegovom milošću sve događa, on je taj primarni temelj koji omogućuje razvoj i bujanje svijesti. On svemu bez iznimke daje potpunu slobodu da bude, i vječno je tu, potpuno miran i postojan unatoč svemu što se u njemu odvija. Život je toliko prirodan, lagan i sam po sebi razumljiv u njoj da je jedini zaključak koji nam se nameće pažljivijim promatranjem taj da je svijest neodvojivi dio nas, da je ona naša vlastita priroda obasjana vječnim svjetlom mudre ljubavi. Plavo nebo, bijeli oblaci, zelena trava, zlatno sunce, zemlja, njihov savršen odnos i međuovisnost – vjetar koji puše, kiša, rijeke koje teku - sve je to nama sasvim prirodno, ne pronalazimo ništa neuobičajeno ili čudno u tome, mi to razumijemo na jednoj neposrednoj razini bića koja je tu prije misli. Dolazite do spoznaje da nikakva sila izvan nas ne može biti odgovorna za stvaranje svijeta. Priroda kao takva je izražena ljepota našeg vlastitog Sebstva! Kad bi ova svijest bila slučajna, onda ne bi bilo intuicije, ne bi bilo dubljeg osjećaja u nama koji nas vodi u određenom smjeru, ne bi bilo savjesti, tog impulsa koji nas nepogrešivo vodi i usmjerava prema onome što je ispravno, što je istinito. Ne bi bilo ljepote i savršenstva u svemu što pogledamo i svemu čemu svjedočimo. Ne bi bilo oduševljenja i dubokog osjećaja zahvalnosti koji spontano izvire iz promatranja te iste ljepote! Ne bi bilo nikakve poveznice s nama. Kad bi svijest bila djelo nekoga izvan nas, nekoga drugoga, ne bismo ju uopće bili u stanju doživjeti! Kad udahnete svu mekoću i mirise proljetnog popodneva i vidite ljepotu prirode u svoj njezinoj raskoši prošaranu simfonijom cvrkuta radosnih ptičica i žuborom potočića dok toplina i zlatna svjetlost sunca prodire u svaku poru vašeg bića, jedna milina i nježna ekstaza prirodnosti ispunjava vašu dušu radošću i spoznajom – JA SAM SVE TO!



Tada shvaćate da je Ljubav u našem srcu stvorila ovaj svijet, ona je izvor svijesti! To je uostalom i razlog zbog kojeg nitko nikada nigdje nije vidio Boga! To je razlog zašto ga se nigdje izvana ne može pronaći. Ne postoji Bog kao zaseban entitet, kao osoba - Bog je ukupnost svekolikog odvijanja života i sam njegov izvor. Kad bi stvoritelj ovog svijeta uistinu bio "netko" ili "nešto" izvan nas, već bi ga netko negdje morao pronaći, već bi bio otkriven uz sav napredak i tehnološki razvoj kojim raspolažemo. Bog je Ljubav u našem srcu koja je u svojoj nježnosti i prirodnosti stvorila ovu svijest da bi u njoj mogla vidjeti svoj vlastiti odraz i uživati u radosti tog prepoznavanja. To je misterij sakriven ravno pred našim nosom – toliko očigledan i neposredan da je postao nevjerojatan našem umu čiji je pogled cijelo vrijeme usmjeren prema van u potrazi za stvoriteljem, za izvorom i za smislom, a sve što je potrebno je okrenuti ga prema unutra, prema nama samima. Jedino naše srce ovo može razumjeti. Sve je već samo po sebi savršeno upravo takvo kakvo jest, samo su naša iskrivljena, nesavršena percepcija i prosuđivanja na temelju naučenog lažnog identiteta ono što uzrokuje sve zablude i stvara sve probleme i sukobe. Jedino što je potrebno je to uvidjeti!

Jer, Sebstvo je već tu, oduvijek, kao sve. Postojanje nas kao zasebnih individua sa životom koji se odvija u prostoru i vremenu je jedna vrsta dozrijevanja prilikom kojeg to intelektualno razumijevanje o našoj istinskoj prirodi kao Sebstva postaje živuće iskustvo. Život je tu da testira naše shvaćanje i razumijevanje istine o našoj istinskoj prirodi. Životne situacije s kojima se susrećemo su tu da bi poslužile kao djelatna potvrda shvaćanja onoga što mi jesmo, kao način izražavanja i uobličavanja te nemanifestirane Ljubavi u ovom pojavnom obliku kroz odnos.

Ako pogledate malo bolje, vidjet ćete da je svijest puna lekcija, znakova i putokaza koji nas usmjeravaju prema trajnim vrijednostima, prema onome što jest, što je nepromjenjivo i vječno. U korijenu same svijesti je želja da spozna svoj vlastiti izvor, svoje porijeklo, da shvati samu sebe. Čini se da se bez obzira na njihovu pojavnu raznolikost i način na koji se pojavljuju, sve lekcije u ovom životu u konačnici vrte oko temeljnih i vječnih principa kao što su istina, sloboda, dobrota, iskrenost, povjerenje, razumijevanje, suosjećanje koje spoznajemo preko njihovih suprotnosti i sjena s druge strane, dakle laži, ropstva, zloće, neiskrenosti, nepovjerenja, nerazumijevanja, straha. Taj svijet dualnosti i dinamike je tu s razlogom. Kontrasti s kojima smo suočeni nisu slučajni. Život u maniri vrhunskog redatelja režira okolnosti koje služe kako bi izazvale i prkosile krutim i čvrsto utvrđenim obrascima ponašanja na način koji svakome od nas daje priliku da, ovisno o zrelosti naše vlastite svijesti iz toga izvučemo pouku i prepoznamo istinu svog bića. Život nam daje priliku da se unutar okvira svojih uvriježenih stavova i krutih uvjerenja susretnemo s bićima i situacijama koje se svojom neposrednošću i jednostavnošću bivanja odbijaju povinuti dogmama, normama i ukalupiti u općeprihvaćene okvire društva i ostaju svoji, ostaju ono što jesu i time razbijaju te okvire. Previše je veličanstvenosti, savršenstva i mudrosti u svemu ovome što zovemo život da bi sve to bila samo igra slučaja. Primjerice, život nam neprestano podastire situacije u kojima se suočavamo s prolaznošću nasuprot koje stoji vječnost, sa ograničenošću i skučenošću nasuprot kojih stoji bezgraničnost slobode, sve su to podsjetnici uslijed kojih NEŠTO unutar nas svjedočeći svemu tome jednostavno "zna" da ne može biti dio te prolaznosti i ograničenosti unutar koje se nalazi! Svima nam se ovaj život čini prekratak i svatko bi htio da traje duže. Kad pogledamo unatrag, deset godina je proletjelo u trenu, čini se kao da je bilo jučer, kao da nam je ovaj ljudski vijek pretijesan i skučen za svu prostranost i ukupnost onoga što mi po svojoj prirodi jesmo. To je nepogrešiv osjećaj unutar svakog od nas. Sve to nas usmjerava da prepoznamo ono što ne prolazi, ono što je vječno kao svoju istinsku prirodu, ali to nikako ne bismo bili u stanju kad prije toga ne bi bilo kontekstualnog polja iskustava koje nam daje priliku da potpuno i duboko iskusimo sav mogući raspon emocija i stanja koji ni na jedan drugi način ne bismo bili u mogućnosti iskusiti osim preko svijesti, preko prostorno-vremenskih odnosa. Jer svrha svakog iskustva je razumijevanje. Intelektualno i mentalno znanje o nečemu nije dovoljno, ono je prazno, jalovo i neupotrebljivo sve dok nije iskustveno doživljeno. Tek tada ono postaje živuće razumijevanje. Doživljaj je ključ ove igre koja se zove život. Jednostavno, moraš doživjeti, moraš proći kroz sve to iskustveno da bi mogao steći potpuno razumijevanje o tome tko si uistinu ti a tko nisi. Ako promatrate kako život i svijest funkcioniraju, primijetit ćete da je u prirodi svijesti da uvijek bude u odnosu, da bude okružena ljudima, stvarima i pojavama preko kojih će doživjeti samu sebe i spoznati sebe. U svijesti je sve u odnosu sa svime. Temelj svijesti je dualnost koja omogućava odnos, koji omogućava iskustvo koje opet omogućava razumijevanje.

Želja za odnosom, za zajedništvom, za neposrednom živom komunikacijom, za interakcijom, za toplinom, za sjedinjavanjem, za dijeljenjem iskustava i razmjenom energija i sokom ljubavi koji se cijedi prilikom prepoznavanja toga, oživljavajući i dajući smisao svemu – to je suština svijesti, sve ostalo je kontekstualno polje, dekor i pozornica postavljena na način koji omogućava da se na njoj odigrava ta vječna predstava ljubavi. Svako razumijevanje izvedeno i proizašlo iz iskustva služi kao sredstvo čišćenja taloga neznanja sa ogledala naše duše kako bi se svjetlost Ljubavi mogla jasno odražavati u njoj.  



Zanimljivo je da smo u različitim fazama života okruženi različitim ljudima od kojih svaki dotakne naš život na jedinstven način i ostavi neki trag na nas, dajući nam nešto vrijedno, od svakoga nešto naučimo, svatko nam ostavi neki dar, bilo kroz dojam koji ostave na nas, ili kroz "slučajne" poruke koje nam prenose u usputnim razgovorima a kojih ni sami nisu svjesni, ili pokazujući nam nešto preko samog načina na koji žive svoj život i kako ga doživljavaju, a nakon toga što su ispunili svoju svrhu oni odlaze i zamjenjuju ih opet drugi, koji nam donose opet nešto novo i jedinstveno. I to je na neki način sasvim prirodno, nema osjećaja gubitka u tome...nekako, svhaćate da smo svi mi učitelji i prijatelji jedni drugima u tom jednom zajedničkom odvijanju života koje, poput savršenog orkestra svakome pojedinačno omogućava upravo savršene uvjete da spozna prirodu svog vlastitog sebstva. Kad se osvrnete, prepoznat ćete ispod tog odvijanja života djelovanje te Milosti i Ljubavi koja vas je u u obliku svih tih dragih ljudi i okolnosti nježno i blago vodila u smjeru spoznaje vaše vlastite prirode.

Iz najdubljeg dijela našeg srca prilikom ovakve kontemplacije izranja jednostavna spoznaja koja našem umu djeluje sasvim nelogična, besmislena i krajnje neupotrebljiva - sve je to igra nastala zbog radosti jednote! Sve ovo postoji da bi Bog (TI) imao koga voljeti, s kime razgovarati, komunicirati, da bi se imao s čime zabavljati i da bi uživao u izraženoj ljepoti i veličanstvenosti samoga sebe, ako to uspije prepoznati.

Razlog pokretanja cjelokupne ove manifestacije proizašao je iz jednostavne želje Ljubavi da se izrazi kroz voljenje same sebe kao svega što može biti u izražaju i da podijeli radost svoje veličanstvenosti sa bezbroj "drugih" verzija same sebe, da se to Vječno Jedno probudi u ovom životu, u ovom tijelu i prepozna kroz mnoštvo i raznolikost kao SVE u osjećaju jednote. 

A razlog zbog kojeg to Vječno Biće sudjeluje u ovom svijetu oblika i manifestacija na taj način je taj što je po svojoj prirodi bezoblično i bezgranično pa preuzima oblik i identitet da bi se doživjelo kao ograničeno, ono ulazi u san koji se zove svijet da bi se igralo kroz sve te pojavne oblike jer zna da može i da je vječno i da je ishod ove igre neupitan i siguran, da se zapravo i nema što drugo raditi i zato želi razumjeti preko iskustva kako to izgleda živjeti u ograničenosti i odvojenosti da bi potom jednostavno uživalo u iskustvu prepoznavanja istine o sebi u ovom tijelu, na ovaj način, tada se spontano otkriva blaženstvo kao naša istinska priroda, a to je ono što se naziva Milost, to je Ljubav. Ljubav je priroda Apsoluta. Ljubav je radosna spoznaja o jednom vječnom biću-svijesti koje oduvijek jest, uvijek u svemu i koje je razlog zbog kojeg sve ostalo jest iz koje proizlaze radost i mir.




Čudesnost svega toga, a ujedno i glavni uzrok zbog kojeg dolazi do neznanja i temeljne zablude o našem identitetu, je u tome što smo mi istodobno jednim dijelom svijest i sve što ona sadrži ali također i ono što promatra sve to iz izvora svijesti! Površina oceana se po sastavu ne razlikuje od njegove dubine, ali to ne možemo prepoznati dok nismo zaronili. Na površini valovi djeluju različiti i mnogobrojni, svaki ima svoj jedinstveni oblik, veličinu i smjer kretanja, ali svi su oni dio jednog oceana, neodvojivi od njega.

Izvan naše svijesti je ocean vječnog! Iz tog nemanifestiranog polja potencijalnih mogućnosti izronila je cijela ova manifestacija.

Kad pokušate pronaći granice prostora i vremena koji sačinjavaju svijest, shvaćate da ih nema, nema kraja ni početka prostoru i vremenu, oni se nastavljaju u  beskonačnost, shvaćate da je svijest beskonačna i da se jednostavno utapa u Sebstvo, da ona sama JEST izraženo Sebstvo.

Tijelo je prolazno, ali može li onaj koji svjedoči prolaznosti biti prolazan? Taj koji je u stanju reći, "prije je bilo tako a sada je ovako" mora uvijek biti isti i nepromjenjiv, jer drugačije ne bi mogao svjedočiti promjeni nego bi se kretao zajedno s njom. A tko je taj koji je vječno isti? Je li to naše tijelo, naš um? Ne, oni se kreću zajedno s promjenom i vremenom. Taj koji svjedoči svemu ne može biti viđen, on nema oblika, on jedino može biti prepoznat i osjećen kao Mi. Naše Sebstvo. Kad se kockica soli rastopi u vodi, ona više nije zamjetljiva našem oku ali se njezina stvarnost i postojanje, iako skriveni pogledu mogu prepoznati i razabrati osjetilom okusa. Jednako je tako i sa sebstvom.



Mi smo na izvoru svakog opažanja, gledajući preko očiju u ovaj svijet svijesti. Ako pogledate, vidjet ćete da su oči jedini dio tijela koji se ne mijenja s vremenom, one su uvijek iste, bez obzira na godine! Oči svih živih bića svjetlucaju žarom vječnosti! One same su potpuno čiste i imaju sposobnost prenijeti suštinu onoga što je neizrecivo. Tamo se krije tajna, tamo je sadržana esencija konačne Stvarnosti. Razlog zbog kojeg ne možemo vidjeti "izvan" svijesti je taj što smo izvan svijesti samo mi! IZVAN SVIJESTI JE OCEAN VJEČNE NEOGRANIČENE LJUBAVI, MIRA I BLAŽENSTVA KOJI SE NE MOŽE PREPOZNATI DRUGAČIJE NEGO PREKO SVOJEG OGLEDALA KOJE JE SVIJEST. A to polje beskonačnih mogućnosti leži u samom središtu našeg srca. To je jedino mjesto na kojem je sve počelo i zbog kojeg sve jest.

Sve ovo čemu svjedočimo oko sebe, cijeli naš život odvija se simultano, istodobno, OVDJE u toj jedinstvenoj točki sadašnjice. Sve što se događa, sve što će se ikada dogoditi se događa samo i jedino OVDJE I SADA! U njemu je sadržana sva ukupnost stvarnosti. Sve što ćemo ikada imati u životu, ono što je jedino stvarno i vrijedno je ovaj trenutak upravo sada, jedino on sadrži žar životnosti! Sve ostalo nestaje. Ako pogledate, ništa od naše prošlosti nije trenutno s nama sada, ona nije fizički dostupna, sve se na neki način briše, svi događaji, sve aktivnosti i doživljaji se povlače i ostaju pohranjeni u sjećanju, sve je to tu samo zbog onoga koji promatra sve to da bi stekao razumijevanje. Sjećanje je veličanstveni alat našeg uma koji nam služi za razumijevanje naše istinske prirode u retrospektivi, da bismo crpeći iz njega mogli prepoznati ono što je uistinu bilo važno i što uvijek jest jedino važno u životu - Ljubav kao suštinu onoga što jesmo! Postoji samo ta radost koja je jedina važna i koju duša prepoznaje kao konstantu usprkos svim pojavnim oscilacijama i izmjenama prošlih događanja. Sva ta događanja su tu samo i isključivo zbog nje, a ne obrnuto! Štoviše, ako malo pažljivije promotrite, vidjet ćete da se mi zapravo uopće nikamo ne krećemo, postoji samo privid kretanja koji putem osjetila djeluje toliko stvaran. Ali taj koji svjedoči je uvijek nepokretni pokretač iz dubine našeg bića kojemu se jednostavno pojavljuju i izmjenjuju okolnosti i situacije.

Jer, ako zaronimo malo dublje, postavlja se pitanje – što je ta osnovna, primarna pokretačka sila koja čini razliku između živoga i mrtvoga? Što je to što uzrokuje osvanuće svijesti i života? To je POKRET VOLJE! Cjelokupno odvijanje se pokreće djelovanjem volje. A ako pogledamo što znači, vidjet ćemo da riječ volja dolazi od glagola voljeti što nas opet vraća na njezin korijen – LJUBAV. Kretnja ljubavi omogućuje svijest! S koje god pozicije unutar svijesti krenuli u istraživanje, ona nas uvijek vraća natrag na svoj izvor.


Istina je uvijek najjednostavnija i najočiglednija. Jer kad bi bila komplicirana, kad bi o njoj trebalo razbijati glavu, ona ne bi bila dostupna svima. A to je nemoguće. Nešto što je istinito mora uvijek biti takvo, inače ne bi bilo istinito. Istinito je ono što je uvijek nepromjenjivo, uvijek postojano, uvijek ISTO bez obzira na sve. A jedini razlog zbog kojeg je tako često promašena je taj što za njezino svhaćanje koristimo um. Jedino srce ima neposredni uvid u prirodu stvarnosti i istinu, a taj uvid ne može biti prenesen. Njegov opis malo znači umu. Um nam tu ne može pomoći, on nas samo može dovesti do određene razine shvaćanja, nakon koje stvarnost tog uvida mora biti neposredno doživljena ovdje i sada. Sve je to otajstvo koje našim umom ne može biti dosegnuto, jer je ukupnost uma u vremenu. Zapravo, to uopće nije pitanje dosezanja, TO je već ionako nešto što je cijelo vrijeme tu, u svakom trenutku našeg života isto bez obzira gdje se nalazili, izvan vremena i prostora! Nešto što se jedino može opisati kao beskrajna dobrota, milost, blaženstvo, radost i ljubav koja je uvijek svježa i neponovljiva u svojoj raznolikoj pojavnosti a opet ista unatoč svim različitostima. To je nešto što se samo treba prepoznati već kao takvo, u bivanju, u miru. U Starom Zavjetu piše: "Budi miran i ZNAJ da sam ja Bog". Gotovo je sve rečeno u tome! To je poruka unutar iluzije koja pokazuje put izvan iluzije! Tu ne piše: "Budi miran i znat ćeš da sam ja Bog! To nije pitanje vremena, trajanja, postizanja! To je nešto što VEĆ JEST! Samo to osvijesti. Taj koji preko očiju gleda u svijest je već i na samom izvoru svijesti ali je prikriven, povučen i miran, najčišći i najdublji od svega što se može zamijetiti, uvijek u pozadini svega, sebstvo koje, da bi se bilo, moramo jednostavno biti, sam mir, naš um se mora umiriti i jednostavno utopiti u tome, a jednom kad se stopimo s tim, o tome ne možemo reći ništa suvislo i relevantno našem umu, jedino voljeti, ono se jedino može izraziti kroz ovo tijelo i um prosvjetljujući ga spoznajom istine, dubokim mirom i radošću.

Ta Ljubav našeg Sebstva nas poziva da u ovom budnom stanju, u stanju u kojem je za razliku od svih ostalih stanja svijest najbistrija, najoštrija i najperceptivnija, prepoznamo sebe kao vječnost i bezgraničnu Ljubav koja se preko ovog prolaznog sna svijesti doživljava u ljudskom obličju. Upravo zato je sadašnji trenutak sveti prolaz do vječnosti, to je trenutak susreta u kojem vječnost prepoznaje sebe preko ovog fizičkog izražaja u miru i tišini. Spoznati u punoj jasnoći budne svijesti taj mir i radost, ono što je prirodno prisutno u stanju dubokog sna, da je sve jedno i da ispod površinske individualnosti i ega postoji samo jedna Ljubav koja je vječna i koja si ti sam, je smisao i jedina uloga svijesti.

"Ja jesam upravo ovdje i upravo sada" je vrhovno božanstvo budnog stanja. Biti duša samoga života gdje su promatrač, promatranje i promatrano jedno je svrha našeg postojanja. To je ono gdje istinska čarolija počinje! Gdje se stapamo i postajemo iskustvo, a ne samo oni kojima se iskustvo događa! Gdje mi jesmo ljepota, a ne oni koji ju promatraju. To je potpuno svjesno uranjanje u Sebstvo!

Proživjeti život i propustiti prepoznati ljepotu s kojom je prožet kao esenciju ljubavi koja jesmo je ono što zovemo pakao i razlog zbog kojeg je život pun jada i besmisla. Vjerovati da smo zasebne individue s ulogom u svijetu koji je netko drugi stvorio i u kojem smo se mi slučajno našli znači sanjati u budnom stanju i biti uhvaćeni duboko u iluziji pogrešnog identiteta koji je izvor svake patnje. Dok s druge strane, postati svjestan da je svijet dio nas znači probuditi se na javi, probuditi se iz budnog stanja u jedno dublje i šire saznanje o našoj istinskoj prirodi koja prožima sve i koja jest sve bez obzira na pojavnost, bez obzira na dolazak i odlazak svijesti, bez obzira na bivanje i nebivanje, saznanje koje nije mentalno, koje nije razumsko, nego više kao neka sigurnost u srcu koju nije moguće objasniti. Jednostavno, samim bićem znamo. I iz tog saznanja dolazi trajni mir i radost, divljenje, jedna potpuna prostranost i bezbrižnost što se tiče materijalnih i ego postignuća i ishoda ovoga što doživljavamo, jedno tiho blaženstvo i Ljubav koja je izvan svega toga, uvijek tu, nedirnuta, koja je prije svega i zbog koje sve jest.

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 15.06.2014. 19:15h

    Član akrapMerlin1

    Sve ovo postoji da bi Bog (TI) imao koga voljeti, s kime razgovarati, komunicirati, da bi se imao s čime zabavljati i da bi uživao u izraženoj ljepoti i veličanstvenosti samoga sebe, ako to uspije prepoznati.
    .....

    dakle opet priča kako smo mi bogovi...kao što je i zmijuga (zmijuga loma profesore)obečala na početku..ok...

    bog je vječno isti i on može svjedočiti svim promjenama...ti objašnjavaš svijest preko onog što je svijest odabrala kao mehanizam sebe-spoznaje..to je zamka..vjeruj mi na kraju će se doći do "spoznaje-osječaja" da je ovo što mi nazivam svješću i svjesnošću zapravo instikt za   očuvanje vrste..on je bitan,al se ne smijemo njemu klanjati..

    ovaj dio koji si posvetio očima..je solidan u nekom poetskom smislu ,međutim totalno promašeno u svakom drugom...druže vid slabi..oči su varljive..najveće zablude dolaze kroz vid..ima i dobra strana naravno..al da su svete..nisu..

    čovjek-generacija koja ne priželjkuje budučnost i ne osječa je,a misli samo na ovdje -i sada-trenutak...je mrtva..ego na vrhuncu..

    lijep pozdrav

  • 15.06.2014. 22:19h

    Član emilioMerlin2

    Štoviše, ako zagrebemo malo dublje, vidjet ćemo da mi uopće ne možemo svojim iskustvom potvrditi da smo rođeni,
    Nekako, ako se pouzdamo isključivo u svoje vlastito iskustvo, ispada da mi jedino možemo vidjeti druge kako se rađaju i kako umiru, ali sami ne vidimo svoje rođenje kao ni svoju smrt.
    (opet smo fizički ovdje i rođeni i pitanje je kako bi rekli narkomani "na čemu" smo bili prije Nas?)
    Jer, sjećanje počinje tek nakon prve ili druge godine života, tek tada na neki način počinjemo prepoznavati svoje okruženje i izvanjski svijet kojemu se mi prilagođavamo.
    (onda počinje "betoniranje" i veliki projekti?)
    Jer, postavlja se pitanje, gdje smo bili prije ovog života?
    (ovo je još dublje od one stvari?)
    Jer, ako malo bolje pogledamo, mi smo uvijek u središtu svega što nam se događa! Nije li to zanimljivo? Sve što vidimo se NAJPRIJE pojavljuje nama! Da bi bilo što drugo moglo biti tu, da bi moglo postojati kao takvo, najprije mi moramo biti tu da tome svjedočimo, da potvrdimo stvarnost bilo čega, zar ne? 
     (pa da bi država bolovala mi moramo prije zaplakati?)
    Mi ničime osim prihvaćanjem onoga što smo naučili, odnosno onoga što nam je netko drugi rekao da je istina, ne možemo potvrditi da je bilo što iz povijesti ikada postojalo, štoviše, da bilo što što ne možemo potvrditi vlastitim neposrednim iskustvom uopće i postoji kao takvo!
    (bilo je tu i dobrih želja?)
    Jer, tko drugi zna za vaš svijet osim vas? Samo i isključivo ga vi doživljavate. Zađite duboko s ovim pitanjem i posvijestite ga. To je toliko intimno pitanje čiji se odgovor mora roditi svjesno i potpuno jedino unutar nas samih kao npobitna spoznaja!
    (ovo se može podvrči provjeri:pitaj ciju ili zovi talibane?)
    Sve što ćemo ikada imati u životu, ono što je jedino stvarno i vrijedno je ovaj trenutak upravo sada, jedino on sadrži žar životnosti! Sve ostalo nestaje. Ako pogledate, ništa od naše prošlosti nije trenutno s nama sada, ona nije fizički dostupna, sve se na neki način briše,
    (nemojmo se zavaravati jer mnogima smo potrebni i znase za njihovo dobro?)
    Vjerovati da smo zasebne individue s ulogom u svijetu koji je netko drugi stvorio i u kojem smo se mi slučajno našli znači sanjati u budnom stanju i biti uhvaćeni duboko u iluziji pogrešnog identiteta koji je izvor svake patnje

    (otome se i želi nešto reči jer jeli Kolektiv živ?)

     

    Ili Toll a koji bi mogao imati Smisla?

    Iluzorno Ja!?

    Iluzija o posjedovanju!?

    Tužno jer bila je to samo priča u koju ste povjerovali,samo crta između datuma vašeg rođenja i datuma vaše smrti na nadgrobnom spomeniku??

    Ili Kastaneda:Sudbina ega je da Hrani "orla" (šta god bilo samo neka stoji dalje)?

    A ima i drugih tekstova koji bi ako se uzmu za ozbiljno pojasnili neke naše dogme i nepobitnosti??

    Naprosto mi i pored svega imamo sva objašnjenja a u tome nam pomažu i Drugi kao i Mi njima?

    Nogomet je izostavljen ali i on ima svoje mjesto u našem svijetu i zakonski je osiguran?

    Možemo li postavljati neka velika pitanja pred recimo sudom u hagu ako bi nas to automatski kao stavljalo iznad suda (tako se tumači jer i nema drugačije?)!

    Zato mi se sviđaju neki koji mislim kažu:mi se ne bavimo ljudskim učenjima čak niti kao njihovi protivnici*

    To je u skladu sa onim:Što više reaguješ to se više upličeš u oblik!

    Ali zar je taj oblik glup ili možda zao da ne pušta??

    Sad smo več duboko u problemu i neznaš odakle može da se odazove (samozvano? uostalom mi se često osiječamo pozvanima)?

    A bilo mi je dobro krenulo (ili "bemti dugme")...........

  • 26.04.2017. 13:13h

    Član emilio-iiMerlin0

    Kada bismo pošli....

    ....tragom nekih "samopouzdanja" odnosno se zapitali odakle nekima ta arogancij,umišljenost (ili i taština ako su se dobro najeli na tašte)!

    Onda bi to bilo kao da nas recimo neki službenik (boga pitaj čiji ako Boga nema) pita o "bračnom stanju" a mi mu iz petnih žila ugađamo sa "oženjen-a" pa i jer se vidimo u "vjenčanici"!

    I naravno da smo mi toliki budalaši da i ne možemo pojmiti da On nas sagledava kao "fiziološku otopinu"..... jer je i tako lijepo odjeven da nam nalikuje na "vjenčanog kuma"!?

    Dakle jedno od Otvorenih pitanja nebi bilo "koliko patologa šeče među nama" nego recimo "koliko je sintetike obogačene teškim metalima i arsenima u opticaju.... ili u doticaju sa našim največim organom"???

    A ono "neki ovdje nazočni neče okusiti smrti dok ne vide Kraljevstva"??

    Znači da se Život ne samo hrani Životom?

    Nego i Spoznaje...................*

     

    P.S:Stari "članko-nošci" su kao "komentari iz nekog zgloba... ili zlobe ali ako si želimo dobro onda bi bilo i bolje!?

     

    Konjski rzaj

     

    A lepo sam reko-rzao stalno

    batali uzde-otpuštaj izravno.......

     

     

    OR

    *»Da li predmeti iščezavaju? Kako prelaze u ništavilo?

    «

    »Ne iščezavaju. Ne gube se, ako si na to mislio;

    prosto nisu više ništa, iako su i dalje tu.«*

     

    e-SAD ako smo si i dalje Nešto onda smo si i na Opas(a)nom Mjestu?

     

     

     

SADRŽAJ UPISAO

Član novavizijaMerlin3 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana novavizija dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

PROSINAC...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član iridairida

    dobar dan veseljaci...-:))))

    03.12.2020. 14:50h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    Dobar dan - još nevakcinisani

    03.12.2020. 12:50h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    Protresi glavom i stresi stres.

    03.12.2020. 12:48h
  • Član DeVeTDeVeT

    pod stresom sam....:))))...

    03.12.2020. 12:43h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    Dobro veče - nevakcinisani. Barem... zasad.

    02.12.2020. 23:43h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    Dobro veče - nevakcinisani. Barem... zasad.

    02.12.2020. 23:43h
  • Član DeVeTDeVeT

    ...:))))..

    02.12.2020. 19:03h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info