Stigla je jesen.

****Jos je najljepse kad se pretvori u zlatne tonove... Jutros dok sam otvarala prozore iskusila postojanost zivota .;-)) ..Bilo je tiho jutro, nis se nije micalo, sivo, sunce se negdje skrilo.. I trenu kad sam otvorila prozor prostrujao je lagani vjetric , a drvo ispod prozora se lagano zanjihalo i veselo otpustilo hrpu lisca sto je leprsalo sumeci poznatim jesenjim tonovima.. Zapljusnula me svjezina jutarnjeg zraka, a pogled od drveta se nije odvajao. Nes me privlacilo njemu, njegovoj postojanosti i ponosnom drzanju dok otpusta lisce, bez bola, bez kolebanja..Jedan dio zivota se otisnuo ka zemlji nahraniti ju, a drvo je sretno pruzalo svoje slobodne , ogoljele grane... Lisce sto je nekad bilo dio njega sada pociva pod njegovim stablom i lagano nestaje, a drvo zivi i dalje sigurno u svoju postojanost i ponovno radanje nove odjece, novog lisca. Divno je to otpustanje, svega sto se dogodilo, svih tuga, briga. Samo stoj u svojoj postojanosti , tisini, sigurnosti da zivot tece dalje punom snagom i uvijek postoji nada da ce izrasti novo lisce , nove radosti bez obzira na ono sto se dogodilo...To drvo, toliko toga mi je prenjelo u samo jednom trenu, hvala mu...