Osjećam se dijete zemljice ove. ;-))

Krenuh jutros na posao u brzini i hitnji, jer vrijeme mi jednostavno

curilo i hitalo svojim putem bez mene...

Skužila sam da imam niski tlak i mislim se, a zašto??

Dosta mi više ovisnosti o vremenu, o mislima, o obavezama...

Još kad usput čuh jednu osobu kak veli: " Danas se osjećam tužno,

jadno, pospano,, pa baš ne znam kak ću izdržati još i raditi u ovakvom

stanju."

Pomislih si,ista je kao i ja, a mogu misliti da je i pol svijeta isto kao i ja

danas, teturavo, samo zbog vremena i pretrpanih misli..

Još si zapazih kako hodam,, tipični hod majmuna, ruke skoro do poda,

tupkanje nevoljno nogama,, eeeeeeee, al me to nasmijalo.-.

Poskočila sam , ispravila se i počela pjevušiti..." Što mi može vrijeme još,

kad je voda na mojoj strani, kad je pjev ptica na mojoj strani, kad mi drveće maše veselo na vjetru...

I odoh ja raditi veselo, bez muke, bez jaukanja, a niski tlak se i popravio usput, čim se osmjeh iznutra vinuo..

Sad ću opet u radnu akciju, još mi leluja malo u glavi, al spoznaja da jedno malo , veselo dijete u meni hopše od veselja, čim učinim korak radosno, bez nevoljkosti , daje mi poleta...

Volim vas magicusi moji dragi, ovih dana zbilja sam u stisci s vremenom, al virnem vas i uvijek se tu osjetim ušuškana doma, puna poleta što sam

vas pronašla,,, ;-)))))))))

Pusa svima i veselite vaše dijete u vama svojom lakoćom življenja..., lakše je koračati napred uz osmjeh..