Priča kaže da je Franz Kafka sreo
djevojčicu u parku gdje se svakoga dana
šetao. Plakala je. Izgubila je lutku i bila je
neutješna. Kafka se ponudio da joj pomogne u
traženju lutke, pa su se dogovorili da se
nađu na istom mjestu sljedećeg dana. S obzirom da nije našao lutku, sastavio je
pismo u lutkino ime i pročitao ga djevojčici.
“Molim te, ne žali za mnom. Krenuh na
put da vidim svijeta. Pisat ću ti o svojim
dogodovštinama.”
Bilo je ovo prvo u nizu pisama. Kada bi se
sreo sa djevojčicom, Kafka joj je čitao ova
pažljivo osmišljena pisma o izmišljenim
avanturama voljene lutke. Djevojčici je to
pružalo utjehu. Kako je susretima došao kraj, Kafka je djevojčici donio lutku.
Ona, naravno, nije bila slična izgubljenoj.
Na prikačenoj poruci pisalo je: “Putovanja su me izmijenila…”
Mnogo godina kasnije, sada već odrasla
djevojka, našla je skriveno pismo u lutki.
Sažetak tog pisma bi glasio:
‘SVE ŠTO VOLIŠ JEDNOG ĆEŠ DANA IZGUBITI,
ALI NA KRAJU LJUBAV ĆE SE VRATITI U NEKOM DRUGOM (OB)LIKU.’
irida
bglavac
