Duša se rađa iz svoje duboke čežnje da spozna Sebe,
uranja u materijalnu dimenziju, u tijelo.
Tebe ima, ti jesi i prije tvog tjelesnog rađanja, ali… ne živiš.
Ti jesi svijest, ali… bez znanja o bivanju.
Postojiš u nerođenom, neutjelovljenom stanju.
Duša ispunjava stanice svoga novoga tijela i tako nastaje život.
I svakim udahom tvoje tijelo se napaja Duhom koji je Svijest, koji jesi Ti.
Kada u toj svojoj ljudskoj dimenziji postaneš svjestan snage svog duha,
postaješ svjestan razloga, smisla i cilja svog putovanja,
inkarnacije u ovome tijelu.

Druga duboka čežnja tvoje duše je – povratak svome domu,
povratak u čistu svijest,
u netjelesnu dimenziju iznova ispunjenu
i rasvijetljenu saznanjem o tome tko doista jesi.
To saznanje ti se razotkriva samo i jedino rađanjem u tijelu
i životom na Zemlji,
odabirom kako ćeš živjeti,
svijetom koji se očituje, nikako drugačije, nego u savršenoj slici
stvorenoj iz tvoje duše.

I dokle god nisi svjestan onoga što jesi -
stvaratelj života,
kreator svijeta,
manifestacija duše –
toliko dugo ćeš se vraćati u materijalnu dimenziju,
u dimenziju koja nije tvoj dom,
već tvoj križni put.

Ipak,
nakon svega što je duša sebi namijenila tjelesnim inkarnacijama,
da bi proživjela i ostvarila SVE  što ona je,
u jednom savršeno logičnom i savršeno bistrom trenutku,
ti postaješ ono što uistinu jesi –
stvaratelj – kreator – manifestacija.

Time se zatvara krug,
smisao tvog životnog puta je ostvaren,
prema božanskoj zamisli i slici koja ti jesi
u skladu sa tvojom dušom.
Ali sada to konačno znaš.
I spreman si napustiti materijalnu dimenziju,
iluziju odvojenosti,
tjelesne zarobljenosti ,
bez imalo potrebe ili želje da se ikada više inkarniraš u njoj. 
Konačno se možeš vratiti doma.
Tvoj put je ostvaren saznanjem duše o Božanskoj svijesti,
o Jednoti,
o Smislu,
o Sebi.