U vrijeme kad sam bila dijete Božić je označavao kraj godine. Nova godina nije se slavila. Kasnije su došli neki drugi običaji pa smo tada dočekivali Novu godinu u veselju i zabavi. Činimo to i danas, no to je samo ispraćaj stare godine.

Božić je ostao Božić.

Duh Božića prisutan je samo na Božić. Osijećaju ga svi, i oni koji ga ne slave. Jer to je ugođaj koji se ne može   riječima opisati.

Godina koja je na izmaku bila mi je dobra. Iako se nisu ispunila sva očekivanja nisam razočarna.Sve ima svoje vrijeme. Ja sam svoje vrijeme tokom godine posvetila isključivo obitelji. Neizmjerno sam sretna zbog toga i zahvaljujem Bogu što mi je dao snage što sam to mogla. I oni su meni pružili puno radosti i sreće. Zar je porebno nešto više? Godina mi je ispunjena.Što nije ostvareno ove, biti će sljedeće. Zato neka ode u miru i blagoslovu.

A Božić?

Tu je, ispred vrata. Već se osijeća njegova čarolija. Ne u smislu velikih kupovina,priprema i slično.Osijeća se duh Božića.Lijepo je na božićno jutro otvoriti poklone,ali još je ljepše osjetiti sreću i ljubav u okruženju obitelji. To je duh i smisao Božića.

S obzirom da smo svi zaposleni, puni obaveza i na neki način odvojeni jedni od drugih, čarolija Božića pruža poseban čar. Zato u ove Božićne blagdane budimo puni ljubavi,nježnosti i obzira prema svakome. Ima mnogo onih koji su sami i tužni,nemoćni i bolesni, ako im ne možemo pružiti ništa pošaljimo im svoj blagoslov.

Želim da duh Božića zasja u svakome srcu.

Želim da je blagoslovljeno sve što voliti i svi oni koje volite.

Želim da Vas prati ljubav, zdravlje, blagostanje.

Želim da Vam sjaji svijetlost Božićne zvijezde uvijek.

Blagoslovljen Božić svima Vama i Vašim najmilijima.