da, zašto?
ova priča kaže da su to uplašena bića gladna ljubavi koja u nama i kroz nas traže zaštitu. mnoge od tih duša, pokušavaju se „sakriti“ iz straha od kazne i zlostavljanja koja su iskusili u protekloj fizičkoj inkarnaciji.... neki od njih ni ne znaju da su „umrli“, pa se baš ne snalaze s nedostatkom fizičkog tijela.... a neki ostaju tu da bi jednostavno dovršili neki sebi zadani zadatak....
ima i onih koji jednostavno i nadalje žele egzistirati u materijalnom tijelu i djelovati na materijalnoj razini, bilo da „dožive“ još poneko iskustvo fizičkog užitka ili čak moći upravljanja duhom, mislima, ponašanjem još u materiji živućeg bića koje ga je po pravilu rezonancije (slično privlači slično) dozvalo sebi....
labilne osobe (da, postoje labilne osobe) koje nisu u stanju razlikovati svoje vlastite misli od onih nametnutih izvana, od nekuda, od ...., lako se prepuštaju tuđoj volji.... (psihijatrijski odjeli su puni upravo takvih slučajeva koji ni sami ne znaju tko ili što s njima upravlja, a ako se malo osvrnemo, i posvuda okolo cijelo mnoštvo dezorijetiranih....)
prisutnost te „tuđe“ ili „strane“ energije može se vidjeti u tamnim oblačićima u auri fizičkog „gostoprimca“.... ( ova priča ne kaže: „žrtve“ ili „napadnutog“ ili „zaposjednutog“ jer na putu prema Svjetlu jednostavno ne postoji ono što se definira tim pojmovima.... )
čovjek u susretu sa tim „zalutalim“ i na (u) njega „nabasalim“ bićima osjeća iznenadnu navalu hladnoće po tijelu, osobito iza vrata, trnce po glavi, jezu, pritisak na pojedinim dijelovima tijela.... svašta nešto.... može se javiti glavobolja, kihanje, šmrcanje.... povišena temperatura.... pa nelagoda ili čak probadanje u predjelu trbuha, a posebno se znaju pritajiti ispod ošita ovećeg ili napuhanog trbuha, kod inače dobroćudnih ljudi koji pak "pretjeruju" u hrani, piću ili izležavanju.... (zapravo ne pretjeruju, već hrane još nekog u sebi izvan stvarnih potreba svog tijela)
ova bića hrane se energijom čovjeka koji se onda osjeća umorno i letargično.... manipuliraju i putem misli, pa se čovjek ponekad ne može dogovoriti sa samim sobom, niti donijeti neke najbanalnije odluke.... ometaju koncentraciju.... djeluju iz emocija niske frekvencije podržavajući depresivna i bezvoljna stanja.... ili stanja nemoći i nesposobnosti da se bilo što promijeni.... ponekad čovjek osjeti neobjašnjiv strah, može biti tužan ili živčan bez nekog neobjašnjivog razloga.... tada je moguće da je upravo upao u rezonanciju....
„izgubljene duše“ zbog zadržavanja samih sebe i svog ovozemaljskog prijatelja u tim niskim vibracijama, stvaraju „blokade“, odnosno ometaju protok energije....
ova priča ne govori o opsjednutosti, iako su poznati slučajevi onih koji su toliko intenzivno pod uticajem da se može posumnjati na fenomen opsjednutosti ili zaposjednutosti....
u ovoj priči ono što se naziva tama ili zlo nema apsolutno nikakvu moć. zato nije potreban nikakav obred egzorcizma za istjerivanje.
ali je moguće uspostaviti kontakt sa tim bićima i „ohrabriti ih“ za otpuštanje materijalnog svijeta....
duše „podstanari“ ostaju u nama i oko nas, toliko dugo koliko se mogu hraniti energijom koja ih zadržava u odgovarajućoj vibraciji....
zato priča kaže da je jedan jedini mogući put oslobođenja i otpuštanja: Put u Svjetlo, koji ne primjenjuje nikakve metode, ni obrede.... nikakve osude, nikakva gruba istjerivanja, nikakva strašenja i prijetnje ne vode u Svjetlo (dobro, ipak vode, moglo bi se reći kao nekom zaobilaznicom, jer konačan cilj svake duše jest dolazak u Svjetlo).... ništa osim Ljubavi. jer na kraju i koncu svega ni ne ostaje i ne preostaje ništa drugo osim Svjetla Ljubavi....
dakle, kaže ovako....
bilo koja molitva izgovorena iz Ljubavi.
čak i „pokoj vječni“ gdje se kaže „svjetlost vječna neka im svijetli“.... „pokoj vječni“ ili „počivanje u miru“ je stanje bez traganja i bauljanja.... jer, stiglo se do cilja.... u „svjetlost koja je vječna“ i jedna i sveta i otvorena za sve.... iz koje je jedino moguća buduća inkarnacija, nastavak učenja, nova materijalizirana prilika.... (ili što god i kako god duša za sebe odluči. jer duša ima slobodnu volju da sama za sebe odluči da li će i što će iskusiti.... nitko i ništa je ne prisiljava da ostane, nitko i ništa je ne nagovara da se ponovo utjelovi.... ona odlučuje o sebi, iz Svjetla)
i ono bolje od svih formulacija riječi, ono što djeluje besprijekorno i uvijek upravo onda kada treba, moćnije od ijedne molitve je - osjećaj ili Svijest o bezuvjetnosti Ljubavi u sebi.... Ljubav koja je jedina u stanju prigrliti i otpustiti sve strahove i kroz koju se može slobodno i bez sumnje reći:
dušo, slobodna si.... ne postoji nikakva kazna koja bi te mogla sustići, samo Ljubav i rast.... Ljubav kao jedina Vječnost.... zato ne boj se.... slobodno se možeš prepustiti u Ljubav, u Svjetlost....
bglavac
edin.kecanovic
