od Richarda Moskowitza, dr. med.**

U praksi već 50 godina, ovaj obiteljski liječnik vjeruje da cjepiva uzrokuju sistemsku štetu

Radio sam kao obiteljski liječnik 53 godine prije nego što sam otišao u mirovinu 2020. godine.

Većinu onoga što sam naučio akumuliralo se iz mog iskustva s pojedinačnim pacijentima i njihovim obiteljima. Naučio sam od svojih pacijenata koliko i oni od mene.

Moja zabrinutost zbog cjepiva započela je 1980-ih.

U svojoj sam praksi počeo primjećivati ​​​​definitivan porast ozljeda uzrokovanih cjepivima među djecom, iako nisam mogao definitivno povezati nijedno određeno cjepivo s određenim zdravstvenim problemom koji je redovito uzrokovalo.

S vremenom sam primijetio da su djeca također reagirala na cjepiva nespecifično,  razvijajući intenzivniju ili produljenu verziju kroničnih bolesti od kojih su već bolovali.

Ovaj obrazac bio je lako uočljiv kod kroničnih infekcija uha, koje su tada bile sveprisutne; ali se s vremenom pokazao i kod drugih uobičajenih bolesti: astme, alergija, ekcema, ADHD-a, autizma i teškoća u učenju.

Ono što sam vidio bilo je nepobitno, iako to nisam mogao „dokazati“: što je dijete više cjepiva primalo, to je dijete akutnije patilo od cijelog niza kroničnih bolesti s kojima se susreće u pedijatrijskoj praksi.

Još je zbunjujuća bila činjenica da kronične bolesti mogu postojati tiho i otvoreno, te da se mogu nepredvidivo pojačavati i smanjivati. Kako bih otkrio nuspojave, morao sam pratiti i kronične simptome, primjećujući djecu koja su i dalje bila očito bolesna unatoč uspješnom liječenju uobičajenim lijekovima.

Na kraju sam vidio da bi djeca koja su se oporavila do te mjere da su bila dobro i u biti bez simptoma nekoliko mjeseci često dramatično recidivirala unutar tjedan ili dva nakon sljedećeg cjepiva, što god ono bilo, ne ostavljajući nikakve sumnje o uzroku.

Vibrant Life je publikacija koju financiraju čitatelji. Da biste primali nove objave i podržali moj rad, razmislite o besplatnoj ili plaćenoj pretplati.

Ozljeda od cjepiva pravilo, a ne iznimka

Tijekom godina vidio sam mnogo, mnogo takve djece koja pokazuju isti obrazac, dovoljno da se kvalificiraju kao pravilo, a ne samo iznimka.

S liječenjem ili bez njega, oni koji bi se oporavili do te mjere da su uživali u izvrsnom zdravlju mjesecima ili čak i dulje, dosljedno bi se u velikoj mjeri vraćali bolesti unutar tjedan ili dva nakon sljedećeg cijepljenja, što god ono bilo i bez obzira od koje su bolesti bolovali.

Jedan nezaboravan primjer bila je djevojka koja je u osnovnoj školi imala problema s noćnim mokrenjem i teškim opsesivno-kompulzivnim poremećajem, a oporavila se homeopatskim liječenjem i ostala u izvrsnom zdravlju više od deset godina. Tada je fakultet po njenom izboru zahtijevao docjepljivanje MMR-a za upis. U roku od tjedan dana nakon primanja docjepljivanja, njezino staro stanje se vratilo.

Mehanizam nenamjerno ugrađen u dizajn cjepiva

Taj se obrazac nastavio primjenjivati ​​tijekom trideset godina koliko sam nakon toga ostao u praksi.

To je potvrdilo moju sumnju da obvezno cijepljenje sve većeg broja cjepiva za cijele populacije, ponavljano tijekom života, uvelike doprinosi ogromnom i rastućem teretu kroničnih bolesti koje sada dominiraju medicinskom praksom do te mjere da su postale norma.

To ne odražava preosjetljivost kod rijetkih pojedinaca, već mehanizam nenamjerno ugrađen u dizajn svih cjepiva, kao važna značajka njihova djelovanja.

Uzrok kroničnih bolesti našeg vremena

Zatečen neizbježnom logikom tog zaključka i uznemiren našim tvrdoglavim odbijanjem da ga uopće razmotrimo, počeo sam pregledavati znanstvenu literaturu i iznenadio se kad sam pronašao impresivan korpus uglednih, objavljenih istraživanja koja se uglavnom slažu, ¹  iako ih većina liječnika u praksi uglavnom ignorira jer proturječe onome što smo naučili, u što iskreno vjerujemo i rijetko pomislimo propitivati.

Jedna studija  pokazala je da je stopa smrtnosti dojenčadi (IMR) od oko trideset u razvijenim zemljama izravno proporcionalna broju cjepiva primijenjenih u prvoj godini života, pri čemu su Sjedinjene Države na samom vrhu obje liste. ^2.

Drugo istraživanje  koje je uključivalo dvije istaknute zdravstvene organizacije otkrilo je da je rizik od hospitalizacija i posjeta liječniku također bio znatno veći kod djece koja su u potpunosti cijepljena prema rasporedu CDC-a nego kod one koja je primila manji broj cijepljenih, ^3.  dok  je treća studija  ukazala na rizik koji je bio proporcionalan broju pojedinačnih komponenti cjepiva danih istovremeno tijekom istog posjeta. ^4.

Sve te znanstvene studije potvrdile su ulogu cjepiva u pogoršanju i vrlo vjerojatnom pokretanju kroničnih bolesti našeg vremena, pa čak i kvantificirale je proporcionalno ukupnom broju primljenih pojedinačnih komponenti cjepiva.

Akutne infekcije potiču urođeni imunološki sustav tijela

Još značajniji bili su nalazi drugog velikog istraživanja, koji su pokazali da osobe koje su u djetinjstvu oboljele od uobičajenih akutnih zaraznih bolesti i oporavile se od njih imaju mnogo manju vjerojatnost da će kasnije u životu razviti kronične autoimune bolesti i rak od onih koje to nisu učinile.

Jedna takva studija  usporedila je odrasle osobe s nekoliko vrsta raka s odgovarajućim kontrolnim osobama bez raka i otkrila da su oni koji su kao djeca preboljeli ospice, zaušnjake, rubeolu, vodene kozice, hripavac i/ili šarlah imali 20% manju vjerojatnost da će kasnije u životu razviti rak genitalija, prostate, probavnog sustava, kože ili ORL organa ako su preboljeli bilo koju od ovih infekcija. Vjerojatnost je bila 60% manja ako su imali 3 ili 4 od njih, a 76% manja ako su imali više od 4 ^.

Ovo istraživanje me navelo da ponovno proučim osnovnu imunologiju koju je cijepljenje uvelike zamijenilo i koja se stoga zanemaruje na medicinskom fakultetu.

Prirodni imunitet je osnovni element dobrog zdravlja

Oboljevanje od dječjih bolesti samo po sebi nije loše. Ono što pokušavamo izbjeći jest podleganje njima - umiranje ili cjeloživotni simptomi nakon bolesti.

Posebno, ove akutne bolesti  s vrućicom  aktiviraju koordinirani skup imunoloških mehanizama koji zajedno djeluju kako bi uklonili uzročni mikroorganizam iz krvi, što je izuzetno važan preduvjet  specifičnog imuniteta koji se ne može postići nijednim samostalnim mehanizmom, a također  nespecifično  pripremaju sustav da akutno, snažno i usklađeno reagira na sve druge infekcije s kojima se može susresti u budućnosti.

{ Kliknite ovdje  kako biste saznali više o prednostima vrućice}

Studije koje sam pročitao i ovdje citirao pružaju uvjerljive dokaze da su obje komponente prirodnog imuniteta temeljne odrednice optimalnog zdravlja pojedinaca, a time i njihovih obitelji, zajednica i u konačnici cijelog ljudskog života na planetu.

Takav dar zaslužuje radost, no većina nas ga je potpuno nesvjesna - ili njegove implicitne suprotnosti, da cijepljenje svih protiv svega oduzima sve više i više te snage.

Ne tvrdim da su sva cjepiva beskorisna i da se nikada ne bi trebala koristiti. Također ne poričem da su smrtni slučajevi od akutnih zaraznih bolesti doista donekle spriječeni cijepljenjem protiv njih, što nije malo postignuće.

Široko obećanje prirodnog imuniteta

Ali cijepljenje blijedi u usporedbi sa širokim obećanjem prirodnog imuniteta s kojim se gotovo svi rađamo. Naša težnja za usko usmjerenom moći nad prirodom zaslijepila nas je za širu sliku, što nas je dovelo do potkopavanja ove neusporedive zdravstvene koristi koju je cijepljenje osmišljeno da zamijeni... i u tome je previše uspjelo.

Što god dobra cjepiva mogu proizvesti, ovisi isključivo o količini specifičnih antitijela koja mogu generirati tijekom duljih vremenskih razdoblja. To ne samo da zaobilazi, već i  disregulira sve ostale mehanizme s kojima je sinteza antitijela evoluirala da surađuje , ⁶  ometajući prirodni imunitet koji je potreban dobrom zdravlju.

Nakon otprilike 14 dana, većina cjepiva doista će izazvati mjerljive titre specifičnih antitijela, dovoljne da neko vrijeme spriječe očitu bolest.

Ali bez akutne bolesti, nema uloge za druge mehanizme, nema poticanja kolektivnog imunološkog odgovora, nema metode ili puta za izbacivanje stranog organizma ili patogenog fragmenta, pa stoga nema ni sjajne, svestrane zdravstvene koristi o kojoj smo raspravljali.

Još gore, kamo zapravo odlazi napadački patogen, kako uvjerava imunološki sustav da nastavi proizvoditi antitijela protiv njega godinama ili čak desetljećima, te cijena koju plaćamo za djelomični, privremeni, lažni imunitet cijepljenja, pitanja su na koja javnost treba odgovoriti.

Ali ako industrija zna odgovore, ne govori nam ih. Umjesto toga,  rečeno nam je da ne pitamo i da ne možemo očekivati ​​ništa osim  cenzure ,  oholog prezira ili  pravednog ogorčenja  kada ih pitamo.

Uvođenje patogena u naše organe?

Razmotrite ovo: da bi primatelj cjepiva postigao kontinuiranu sintezu antitijela tijekom duljih vremenskih razdoblja, potrebna je trajna fizička prisutnost stranog organizma, njegovog patogenog fragmenta ili barem informacija sadržanih u organima imunološkog sustava - krvi i limfnom sustavu, koštanoj srži, jetri, slezeni, timusu i crijevima. Čini se da je upravo to cijeli imunološki mehanizam evoluirao kako bi spriječio.

Drugim riječima, za razliku od većine bolesti na koje cilja, cijepljenje je  kronična  pojava.

Opasno je zavaravati tvrditi da nas cjepiva čine imunima na akutne bolesti, kada ona zapravo tjeraju patogene dublje u naše vitalne organe, prisiljavaju nas da ih kronično, ako ne i trajno, nosimo u sebi, te mogu uspjeti samo ako nas  onesposobe  za akutni odgovor na njih, a moguće i na druge antigene.

Ukratko, mehanizam kojim cjepiva sprječavaju akutne infekcije ima učinak nastanka kroničnih disfunkcija.

Ovaj loše promišljeni kompromis može nam pomoći da shvatimo zašto su štetni učinci cjepiva skriveni unutar mehanizama kronične bolesti te ih je stoga teško otkriti istim metodama koje koristimo za istraživanje neželjenih nuspojava običnih lijekova.

Istraživanje pojedinačnih cjepiva i specifičnih bolesti bilo je frustrirajuće i neuvjerljivo mnogo prije nego što su velike farmaceutske tvrtke počele minimizirati i prikrivati ​​te rizike kako bi maksimizirale svoj profit.

To omogućuje da se učinak nagomila, jer problem leži u svim cjepivima i u ukupnom riziku od kroničnih bolesti općenito, prikrivenom misterijom hoće li i u kojoj mjeri pojedinci s vremenom manifestirati kronične bolesti.

Poziv na znanstveno istraživanje: vrijeme je za usporedbu ukupne zdravstvene slike velike skupine potpuno cijepljene i potpuno necijepljene djece

Kad bismo mogli uzeti u obzir ove čimbenike, znanstveno istraživanje štetnosti cijepljenja postalo bi jednostavno za osmisliti i provesti, toliko da se moramo zapitati zašto naša zemlja, koja ispovijeda svoju predanost znanosti, nikada nije smatrala prikladnim da ga provede.

Ne bi bilo potrebno ništa kompliciranije od usporedbe ukupne zdravstvene slike dviju vrlo velikih subpopulacija otprilike jednake veličine: jedne potpuno cijepljene prema preporučenom rasporedu CDC-a i druge koja uopće nije cijepljena.

Najjednostavniji način za mjerenje toga bio bi izračunati „ukupni morbiditet i mortalitet“, stopu smrtnosti i incidenciju ozbiljnih bolesti u objema skupinama tijekom razdoblja godina ili čak desetljeća, kako bi se obuhvatila kronična dimenzija.

Preliminarna verzija koja mjeri samo stopu smrtnosti bila bi još lakša za provesti i gotovo jednako poučna.

Ono što studiju koju predlažem čini tako uvjerljivom jest velika vjerojatnost da će dokazi koje pruža biti prihvaćeni kao odlučujući, ako ne i kao oni koji mijenjaju život, od strane gotovo svih, kako god se pokazalo.

Jer, ako se pokaže da je cijepljena skupina zdravija od necijepljene, ili čak otprilike usporediva s njima, onda će se protivnici poput mene morati smiriti, što bi sigurno bilo olakšanje za sve.

Ali ako se  necijepljeni pokažu znatno zdravijima , kao što bih se kladio, tada ćemo cjepiva doživljavati na sasvim drugačiji način.

Za početak, više ne bi bili obvezni; proizvođači više ne bi trebali imati slobodne ruke financirati, kontrolirati i profitirati od CDC-a, NIH-a i istraživanja koja provode; i ponovno bi trebali biti odgovorni za smrti i teške ozljede koje uzrokuju, baš kao i svaka druga industrija.

Glavna poteškoća bit će pronaći nekoga uglednog tko će voditi studiju i tko je potpuno neovisan o svim tim centrima moći.

Do tada se nadam da će sva cjepiva za djecu i odrasle jednostavno postati neobavezna.

Trebali bi biti lako dostupni svima koji ih žele, nakon konzultacije sa svojim liječnikom.

Jednako važno, javnost treba pozvati, pa čak i potaknuti, da  raspravlja  o sigurnosti, učinkovitosti i nužnosti svakog pojedinog cjepiva.

 

Izvor: https://jennifermargulis.substack.com