Mr. sc. Arna Šebalj15/03/202153komentara
Svim autoritetima, znanstvenicima i stručnjacima širom svijeta, kojih se ovo tiče!
Ja sam sve samo ne antivakser. Kao znanstvenik, obično ne apeliram ni na jednu platformu ove vrste da se izjasni o temama povezanim s cjepivima. Kao predani virolog i stručnjak za cjepiva, pravim izuzetak samo kada zdravstveni organi dopuštaju davanje cjepiva na načine koji ugrožavaju javno zdravlje, zasigurno kada se ignoriraju znanstveni dokazi. Sadašnja izuzetno kritična situacija prisiljava me da širim ovaj hitni poziv. Budući da neviđeni opseg zahvata na ljude u pandemiji Covid-19 sada predstavlja opasnost da rezultira globalnom katastrofom bez premca, ovaj poziv ne može biti dovoljno glasan i snažan.
Kao što je rečeno, nisam protiv cijepljenja. Naprotiv, uvjeravam vas da su svako trenutno postojeće cjepivo dizajnirali, razvili i proizveli briljantni i kompetentni znanstvenici. Međutim, ova vrsta profilaktičkih cjepiva potpuno je neprimjerena, pa čak i vrlo opasna, kada se koristi u masovnim kampanjama cijepljenja tijekom virusne pandemije. Vakcinolozi, znanstvenici i kliničari zaslijepljeni su pozitivnim kratkotrajnim učincima iz pojedinačnih patenata, ali čini se da se ne brinu zbog katastrofalnih posljedica na globalno zdravlje. Osim ukolikoi mi se znanstveno ne dokaže kako nisam u pravu, teško je shvatiti kako će trenutni zahvat na ljudima spriječiti da se varijante koje cirkuliraju pretvore u divlje čudovište.
Utrkujući se s vremenom, dopunjavam svoj znanstveni rukopis, čiji će objavljivanje, nažalost, vjerojatno doći prekasno s obzirom na sve veću prijetnju od brzog širenja, vrlo zaraznih inačica virusa. Zbog toga sam odlučio na LinkedIn već objaviti sažetak svojih spoznaja, kao i svoj glavni govor na nedavnom summitu o cjepivima u Ohiju. Prošli ponedjeljak pružio sam međunarodnim zdravstvenim organizatorima, uključujući SZO, moju analizu trenutne pandemije koja se temelji na znanstvenim uvidima temeljem podataka u imunološku biologiju Covid -19. S obzirom na razinu hitnosti, pozvao sam ih da razmotre moju zabrinutost i pokrenu raspravu o štetnim posljedicama daljnjeg “virusnog imunološkog bijega”. Za one koji nisu stručnjaci u ovom polju, prilažem ispod pristupačniju i razumljiviju verziju opisa znanosti koja stoji iza ovog podmuklog fenomena.
Iako nema vremena za trošenje, do sada nisam dobio povratne informacije. Stručnjaci i političari šute dok su međutim, očito još uvijek zainterseriani razgovarati o popuštanju mjera za prevenciju infekcija i ‘proljetnoj slobodi’. Moje se izjave temelje samo na znanosti. Njima će proturječiti samo znanost. Iako se jedva može dati bilo koja netočna znastvena izjava, a da se ne doživi kritika kolega, čini se da elita znanstvenika koja trenutno savjetuje naše svjetske vođe bira šutjeti. Na svjetlo dana su izneseni dovoljni znanstveni dokazi. Nažalost, to ostaje netaknuto od strane onih koji imaju moć djelovanja. Koliko dugo se može zanemariti problem kad trenutno postoje masovni dokazi da virusno imunološko bježanje sada prijeti čovječanstvu? Teško možemo reći da nismo znali – ili nismo bili upozoreni.
U ovom mučnom pismu stavio sam na kocku svu svoju reputaciju i vjerodostojnost. Očekujem od vas, čuvari čovječanstva, barem isto. To je krajnje hitno. Otvorite raspravu. Svakako: Na sve načine: promijenite smijer!
ZAŠTO MASOVNO CIJEPLJENJE USRED PANDEMIJE STVARA NEZADRŽIVO ČUDOVIŠTE
KLJUČNO pitanje je: zašto se čini kako se nitko ne brine zbog virusnog imunološkog bijega? Dopustite mi da pokušam objasniti i to pomoću lakše razumljivog fenomena: antimikrobne rezistencije. Tu se pošast rezistencije lako može ekstrapolirati kao otpor našim vlastitim “antvirusnim antibioticima”. Zaista, antitijela (Abs) koja stvara naš vlastiti imunološki sustav možemo smatrati vlastitim antvirusnim antibioticima, bez obzira jesu li dio našeg urođenog imunološkog sustava (tzv. “Prirodni” Abs “) ili su izazvani kao odgovor na određene patogene (rezultat su takozvana “stečena” Abs). Prirodni Abs nisu specifični za određeni patogen, dok su stečeni Abs usmjereni na konkretnog patogena koji ‘napada’ organizam. Rođenjem je naš urođeni imunološki sustav ‘neiskusan’, ali dobro ustrojen. Štiti nas od mnoštva patogena, a time sprječava da ti patogeni uzrokuju bolest. Kako se urođeni imunološki sustav ne može sjetiti patogena s kojima se susreo (urođeni imunitet nema takozvano ‘imunološko pamćenje’), na njega se možemo pouzdati samo pod uvjetom da ga održavamo dovoljno dobro ‘izvježbanim’.
Trening se postiže redovitim izlaganjem bezbroju agensa iz okoliša, uključujući patogenima. Međutim, kako starimo, sve češće ćemo se suočavati sa situacijama u kojima naš urođeni imunitet (koji se često naziva ‘prvom linijom imunološke obrane’) nije dovoljno jak da zaustavi patogen pri ulasku (uglavnom barijerama sluznica poput respiratornog ili crijevnog epitela) . Kada se to dogodi, imunološki se sustav mora osloniti u borbi protiv patogena na specijalizirane efektore našeg imunološkog sustava (tj. na Abs i T stanice specifične za antgen). Dakle, kako odrastamo, sve više izgrađujemo imunitet specifičan za određene patogene, uključujući visoko specifična antitjela (Abs). Kako oni imaju jaču sklonost za patogen (npr. virus) i mogu doseći visoke koncentracije, vrlo lako mogu nadmašiti naše prirodne Abs koji se vežu za patogen / virus. Upravo ovu vrstu visoko specifičnih Abs visokih afniteta induciraju sadašnja cjepiva Covid -19. Naravno, plemenita svrha ovih Abs je da nas zaštiti od Covid-19. Pa, zašto bi onda postojala velika zabrinutost zbog upotrebe ovih cjepiva u borbi protiv Covid-19?
Pa, slično pravilima koja se primjenjuju na klasične antimikrobne antbiotike, od presudne je važnosti da su naši vlastiti “antvirusni antbiotici” dostupni u dovoljnoj količini i da su prilagođeni specifičnostima našeg neprijatelja. Zbog toga je u slučaju liječenja bakterijske bolesti kritično ne samo odabrati pravu vrstu antbiotika (na temelju rezultata iz antbiograma), već i uzimati antibiotike dovoljno dugo (prema propisanom protokolu). Nepridržavanje ovih zahtjeva donosi rizik da mikrobi dobiju priliku za preživljavanje, a time se i bolest može vratiti. Vrlo sličan mehanizam primjenjiv je i na viruse, posebno na viruse koji mogu lako i brzo mutirati (što je, na primjer, slučaj s koronavirusima); kada pritisak ‘vojske’ (čitaj: populacije) i imunološka obrana počne prijetiti virusnoj replikaciji i prijenosu, virus će poprimiti drugi oblik/soj tako da ga više neće biti lako prepoznati i, prema tome, imunološki sustav domaćina ga neće moći lako napasti. Virus je sada u stanju pobjeći od imuniteta (tzv. ‘Imunološki bijeg’).
Međutim, virus se može osloniti na ovu strategiju samo pod uvjetom da još ima dovoljno prostora za replikaciju. Virusi se, za razliku od većine bakterija, stoga što ovise o živim stanicama domaćina da bi se replicirali. Zbog toga pojava “bijega mutanata” nije previše zabrinjavajuća sve dok je vjerojatnost da ove varijante brzo pronađu drugog domaćina relativno mala. Međutim, to nije čest slučaj tijekom virusne pandemije! Tijekom pandemije virus se širi cijelim svijetom s mnogim subjektima koji šire i prenose virus (čak uključujući i asimptomatske “nositelje”). Što je veće virusno opterećenje, to je veća vjerojatnost da virus naleti na subjekte koji još nisu zaraženi ili koji su zaraženi, ali nisu razvili simptome. Ako nisu dovoljno zaštićeni urođenom imunološkom obranom (kroz prirodni Abs), oboljet će od Covid-19 bolesti jer se ne mogu osloniti na druge, tj. stečene Abs. Doista je opširno izvještavano kako je porast antijela u smjrenih specifično na S (spike) u asimptomatski zaraženih ljudi prilično ograničen i samo kratkotrajan. Nadalje, ovi Abs nisu postigli punu zrelost.
Kombinacija virusne infekcije s jedne strane i suboptmalne zrelosti antitjlea i njihove koncentracije s fruge strane, omogućuje virusu selekciju mutacija i izbjegavanje imunološkog pritiska. Odabir tih mutacija se javlja se preferencijski u proteinu S, jer je to virusni protein odgovoran za virusnu infektivnost. Kako selektirane mutacije čine virus infektivnijim, virus sada lakše uzrokuje ozbiljne oblike bolesti kod zaraženih pojedinaca. Što više ljudi razvije simptomatsku bolest, to bolje virus može osigurati svoje širenje i kruženje (ljudi koji dobiju ozbiljnu bolest producirati će i širiti više čestica virusa i na dulji preriod no što je to slučaj za asimptomatske zaražene pojedince). Nažalost, kratkotrajni porast S-specifičnih antitijela, dovoljno da se zaobiđu urođena / prirodna antitijela ljudi. Priordna se antitijela stoga isključuju iz imunološkog odgovora stoga što je njihova sklonost prema proteinu S virusa manja od sklonosti koju imaju S-specifična antijela. To znači da će se s porastom stope zaraze u populaciji broj ljudi koji će se zaraziti dok istovremeno imaju trenutni porast S-specifičnih antitijela, neprestano rasti. Slijedom toga, povećat će se broj oboljelih/zaraženih uz istovremeno smanjenje njihovog urođenog imuniteta.
Kao rezultat toga, sve veći broj ispitanika postat će prijemčiviji za ozbiljne oblike bolesti, umjesto da pokazuju samo blage simptome (npr. one simptome ograničene na gornje dišne putove) ili potpuni izostanak simptoma. Tijekom pandemije, ovakvom evolucijom virusa biti će pogođeni posebno mladi, jer njihova prirodna antitjela još uvijek nisu u velikoj mjeri potisnuta mnoštvom “stečenih”, za antigen specifičnih antitjela. Prirodna antitjela i prirodni imunitet općenito, igraju presudnu ulogu u zaštiti od patogena jer oni čine našu prvu liniju imunološke obrane. Za razliku od stečenog imuniteta, urođeni imunološki odgovori štiti od velikog spektra patogena (zato nemojte kompromitirati ili žrtvovati svoju urođenu imunološku obranu!). Budući da prirodna antitijela i urođene imunološke stanice prepoznaju raznolik spektar stranih (tj. eksternih) agensa (od kojih samo neki imaju patogeni potencijal), važno je, doista, da isti budu dovoljno izloženi okolišnim čimbenicima. Održavanjem urođenog imunološkog sustava (koji, nažalost, nema pamćenja!), MOŽEMO se puno lakše oduprijeti klicama koje imaju pravi patogeni potencijal. Na primjer, zabilježeno je i znanstveno je dokazano da izloženost drugim, prilično bezopasnim koronavirusima koji uzrokuju ‘prehladu’ može pružiti zaštitu, iako kratkotrajnu, protiv Covid-19 i njegovih vjernih sljedbenika (tj. Infektivnijih varijanti) .
Suzbijanje urođenog imuniteta, posebno u mlađim dobnim skupinama, stoga može postati vrlo problematično. Nema sumnje da nedostatak izloženosti zbog strogih mjera suzbijanja provedenih od početka pandemije nije bio koristan za održavanje i ‘treniranje’ urođenog imunološkog sustava ljudi. Kao da ovo već nije uvelike ugrožavalo urođenu imunološku obranu u ovom populatonskom segmentu, u igru sada ulazi još jedna sila koja će dramatično povećati stopu morbiditeta i mortaliteta u mlađim dobnim skupinama: MASOVNO CIJEPLJENJE STARIJIH. Što će se kasnija dobna skupina opsežnije cijepiti i time biti zaštićena, to će virus više biti prisiljen nastaviti uzrokovati bolest u mlađim dobnim skupinama. To će biti moguće samo pod uvjetom da pobjegne na S-specifičnim antitjelima koji se trenutno podižu kod prethodno asimptomatski zaraženih ispitanika. Ako virus uspije to učiniti, može se okoristiti (trenutno) potisnutim urođenim imunitetom, uzrokujući time bolest kod sve većeg broja ovih subjekata i osiguravajući vlastito širenje. Stoga je odabir ciljnih mutacija virusa u proteinu S put kojim će virus pojačavati svoju zaraznost kod kandidata koji su skloniji zaraziti se bolešću zbog prolazne slabosti urđenog imunološkog odgovora.
Ali u međuvremenu, suočavamo se i s velikim problemom kod cijepljenih ljudi jer se oni sada sve više suočavaju sa zaraznim varijantama koje imaju varijantu S proteina koja se sve više razlikuje od
S proteinske edicije koje se nalaziz u cjepivu (kasnije edicije S proteina naime, potječu od izvornog proteina manje zaraznog soja na početku pandemije). Što više varijanti postane zarazno (tj. kao rezultat blokiranja pristupa virusa procijepljenom dijelu populacije), manje će antitijela nastala cjepljenjem štiti pojedinca. Već sada nedostatak zaštite dovodi do propagacije i širenja virusa kod primatelja cjepiva koji su izloženi tim zaraznijim sojevima (koji, usput rečeno, sve više dominiraju). Na taj način trenutno pretvaramo procjepljene osobe u asimptomatske prenositelje koji šire zarazne varijante virusa.
U određenom trenutku, u vrlo bliskoj budućnosti, postat će isplativije (u smislu ‘povrata selekcijsih unosa’) da virus samo doda još nekoliko mutacija (možda samo jednu ili dvije) na S protein virusne varijante (već karakterizirane višestrukim mutacijama koje pojačavaju zaraznost) u pokušaju daljnjeg jačanja njegovog vezanja za receptor (ACE-2) koji je ispoljen na površini permisivnih epitelnih stanica. To će sada omogućiti novoj varijanti s nekoliko ciljanih mutacija da nadjača antitijela na Covid-19, bilo ona stvorena vakcinacijom sbilo ona prirodna.
U takvoj fazi, virus će zaista moći ulaziti u veliki broj osoba koje su sada prijemčive za prihvat virusa s obzirom da njihova S-specifična antitjela postaju beskorisna u smislu zaštite, ali dovoljna da suprimiraju dugoročno prirodni odgovor (tj. Prirodne infekcije a osobito vakcinacija izaziva dugotrajno prisustvo specifičnih antitijela). Osjetljivu populacijsku grupu u ovom slučaju čine procjepljeni pojedinci i oni koji imaju dovoljno S-specifičnih antitjela zbog prethodne bolesti Covid-19).
Dakle, misija je ostvarena za Covid-19, ali katastrofalna situacija za sve cijepljene subjekte i Covid-19 seropozitivne ljude jer su sada izgubili oboje, stečenu i urođenu imunološku obranu od Covid-19 (dok visoko zarazni sojevi cirkuliraju!). To je ‘jedan mali korak za virus, jedna divovska katastrofa za čovječanstvo’, što znači da ćemo virus u mlađoj populaciji šibati do razine da sada virusu Covid-19 trba samo malo da se pretvori u visoko zarazni virus koji u potpunosti ignorira kako urođeni krak našeg imunološkog sustava, tako i onaj adaptacijski / stečeni (bez obzira jesu li stečena antijela nastala cijepljenjem ili prirodnim infekcijom). Virusu je još lakše cirkulirati sada kada su mnogi primatelji cjepiva izloženi vrlo zaraznim virusnim varijantama, a primili su samo jednu injekciju cjepiva. To je stoga što su ti ljudi već razvili specifična antijela koja još nisu stekla optimalnu funkcionalnost. Nema potrebe objašnjavati da će ovo samo dodatno pojačati imunološki bijeg. U osnovi, vrlo brzo ćemo se suočiti sa superinfektivnim virusom koji se u potpunosti opire našem najdragocjenijem obrambenom mehanizmu: ljudskom imunološkom sustavu.
Iz svega navedenog, postaje sve teže zamisliti kako posljedice opsežnog i pogrešnog ljudskog zahvata u ovoj pandemiji neće izbrisati velike dijelove naše populacije. Moglo bi se smisliti naime, vrlo malo drugačijih strategija za postizanje iste razine učinkovitosti u pretvaranju relativno bezazlenog virusa u bio oružje masovnog uništenja.
Svakako je također vrijedno kazati kako je poznatoi da mutacije u proteinu S (tj. potpuno isti protein koji je predmet selekcije mutacija za ‘bijeg’ virusa) omogućavaju Coronavirusima da prelaze barijere između vrsta. To znači da rizik koji imunološki bijeg posredovan cjepivom može omogućiti virusu da pređe na druge životinjske vrste, posebno na industrijski uzgajanu stoku (npr. na farmama svinja i peradi) nije zanemariv. Te su vrste već poznate kao domaćini različitim koronavirusima i obično su smještene na farmama s velikom gustoćom stajanja. Slično situaciji s virusom gripe, ove vrste mogle bi poslužiti kao dodatni spremnik za virus SARS-CoV-2.
Kako su se patogeni razvijali zajedno s imunološkim sustavom domaćina, prirodne pandemije akutnih samoograničenih virusnih infekcija oblikovane su tako da odnesu danak ljudskih života koji nije veći od strogo potrebnog. Zbog ljudske intervencije, tijek ove pandemije temeljito je poremećen od samog početka. Široko rasprostranjene i stroge mjere prevencije infekcija u kombinaciji s masovnim kampanjama cijepljenja korištenjem neadekvatnih cjepiva nesumnjivo će dovesti do situacije u kojoj pandemija sve više ‘izlazi izvan kontrole’.
Paradoksalno, jedina intervencija koja bi mogla ponuditi perspektivu za okončanje ove pandemije (osim da joj dopusti da krene svojim katastrofalnim tokom) je … CIJEPLJENJE. Naravno, takva vrsta cjepiva koja bi se mogla korsitit bila bi potpuno različita od konvencionalnih cjepiva po tome što ne induciraju uobičajene sumnjivce, tj. B i T stanice, već NK stanice. Zaista postoje uvjerljivi znanstveni dokazi da ove stanice igraju ključnu ulogu u poticanju potpune eliminacije Covid-19 u ranoj fazi infekcije kod asimptomatski zaraženih subjekata. NK stanice dio su našeg urođenog imunološkog sustava i, slično prirodnim antitjelima, sposobne su prepoznati i aktivirati širok i raznolik spektar patogenih agensa. Postoji zvučna znastvena osnova koja pretpostavlja da je moguće u ranim fazama infekcije ‘potaknuti/aktivirati’ NK-stanice na način da prepoznaju i ubiju masovno Coronaviruse (uključujući sve njihove inačice). Sve se više opisuje naime, kako su NK stanice obdarene sposobnošću stjecanja imunološke memorije.
‘Educirajući’ ove stanice na načine koji im omogućavaju da trajno prepoznaju i ciljaju stanice zaražene koronavirusom, naš bi imunološki sustav mogao biti savršeno naoružan za ciljani napad na ‘svemir’ različitih inačica koronavirusa prije izlaganja. Budući da imunološka obrana zasnovana na NK stanicama pruža sterilizirajući imunitet i omogućuje brzu zaštitu i široki spektar, razumno je pretpostaviti da će korištenje naših urođenih imunoloških stanica biti jedina vrsta ljudske intervencije koja će zaustaviti opasno širenje visoko zaraznih varijanti Covid-19.
Ako smo mi, ljudi, posvećeni održavanju svoje vrste, ne preostaje nam ništa drugo nego iskorijeniti ove vrlo zarazne virusne inačice. To će doista zahtijevati velike kampanje cijepljenja. Međutim, cjepiva na bazi NK stanica prvenstveno će omogućiti da se naš prirodni imunitet bolje pripremi (memorija!) i inducira imunitet stada (što je upravo suprotno od onoga što čine sadašnja cjepiva Covid-19 jer oni koji sve više primaju cjepivo pretvaraju u asimptomatske nositelje širitelje virusa). Dakle, nema niti jedne sekunde vremena da se promijeni brzina na način da se sadašnja cjepiva ubojice zamijene spasonosnim cjepivima.
Apeliram na SZO i sve uključene dionike, bez obzira na na njihova uvjerenja, da odmah proglase akciju ZABRINUTOSTI JEDINOM NAJVAŽNIJOM JAVNO ZDRAVSTVENOM HITNOĆOM MEĐUNARODNE VAŽNOSTI.
Author: Geert Vanden Bossche, DVM, PhD (March 6, 2021) – https://www.linkedin.com/in/geertvandenbossche/
Prenijeto sa:
edin.kecanovic
