Ne vjerujem organiziranim religijama, ni jednoj od njih. Ne vjerujem ni kultovima. Uostalom razlika između kultova i religioznih sljedbi je samo u masovnosti sljedbenika koje okupe. Ne vjerujem ni alternatvinim metodama koje teže omasovljenju, također stvarajući sljedbenike od svojih poklonika.

Sve su to manipulacije i ispiranje mozga.

Slušam i čitam između redaka o mogućim uzrocima te čudovišne pojave i vidim da svi zaobilaze prave uzroke.

Nitko od veleumova koji o tome imaju što reći i dobiju priliku da to javno i kažu ne spominje nametnuti celibat svećenicima koji je sigurno jedan od glavnih uzroka tog čudovišnog svećeničkog seksualnog "ludila".

Podsjećam da su apostoli, svi osim Ivana, bili oženjeni muškarci.

Dalje, svi govore samo o kontaktnom zlostavljanju, a verbalno seksualno zlostavljanje u ispovjedaonicama nitko ne spominje.

Svećenik iza rešetke ispovijedaonice uporno inzistira na bludnim grijesima i detaljima, što, kako, s kim i koliko puta, do besvijesti, dok se klečeća žrtva s druge strane tjeskobno i zbunjeno vrpolji i samo želi što prije pobjeći iz te kutije, a budno oko zlostavljača pozorno prati svoju zbunjenu i posramljenu žrtvu dok odlazi.

Mislim da sva svećenička zlostavljanja i započnu u ispovjedaonici.

Sviđa mi se institut kolektivnog odrješenja bez ispovijedi iz doba ranih kršćana. 

Sada je hajka na katoličke svećenike seksualne zlostaavljače djece, no ja vjerujem da takvih zlostavljanja ima u svim religijama, samo o tome malo znamo, a bilo bi dobro da sve žrtve progovore.