Draga Irido,

možeš li mi molim te protumačiti ovaj san?

Sanjala sam sebe kako sam sišla sa busa i išla prema Palači pravde u Zagrebu, ali onom avenijom koja vodi direktno do koncertne dvorane V. Lisinski. Znači, tu je na samom uglu prije skretanja desno u Ulicu grada Vukovara i autobusna stanica i tu je bio jedan zidić na kojem je sjedila žena i prodavala bijele ljiljane u buketu.

Prišla sam toj ženi i pitala je kolika je cijena buketa ljiljana, a ona mi je odgovorila „50 kuna“, ja sam odgovorila „uzet ću ih“.

Kraj nje je sjedila njena kćerka koja je držala srebrnu ružu čiji cvijet je bio okrenut prema tlu.

Ta srebrna ruža je bila privezana za srebrnu svjetlucavu vrpcu i žena mi je rekla: „Gospođo, ovo je ljepši poklon, ova srebrna ruža.“, a ja sam odgovorila: „Ipak ću uzeti buket bijelih ljiljana“, platila sam i otišla.

Inače, kad sam odlazila, u snu mi je došla spoznaja da je ta žena ista moja mama Slavica.

Hvala ti na tumačenju i želim ti ugodan početak Korizme,

Shadow