Sanjala sam jednu staru ruševnu zgradu u koju sam došla, jer je tu živjela moja susjeda koja je (u snu) imala lijepu dobermanku (u stvarnosti, ona ima psa "border-koli", ženka, Gina, stara 2 godine, sterilizirana, crno bijela, ista Šuška, samo veća).

Dobermanka je bila stara oko 2 godine i ja sam rekla da je želim čuvati i šetati dok je ona na poslu i susjeda mi ju je povjerila.

Šetale smo, a susjeda se čudila kako me dobermanka neće napasti, ugristi, no ja sam je gladila i rekla sam susjedi da sam znala kako me dobermanka neće ugristi niti napasti. Pitala sam je, je li se „tjera“, ona je rekla da ne.

I tako smo se mi vraćale, ja i dobermanka, iz jedne šetnje prema toj ruševnoj zgradi gdje je živjela susjeda, a iz te kuće je izašao crni rotvajler (sličaj Ajsu, kojeg sam udomila) i krenuo prema nama.

U snu sam se uplašila, misleći da će rotvajler napasti dobermanku i stala sam ispred nje, a dobermanka se sklonila iza mene i ja sam ostala gledati oči u oči sa rotvajlerom.

Iz njegovih očiju je izbijala kao neka strogost, ali ne pokušaj da me napadne. Samo me gledao. Pogled mu je bio miran, stajao je i gledao me.

Znala sam da iza njega ima još pasa, ali sam stala između njega i dobermanke i tako sam se probudila.