Ništa čovjeka tako ne opterećuje kao nemoć opraštanja.Nema ničeg goreg nego živjeti noću i danju s oštrim kamenom ljutnje i mržnje u srcu.Možda ti je neki čovjek,ili su ti mnogi ljudi učinili neko zlo,tvoju nutrinu ispunja katkada hladnoća.Ti nisi više onaj isti.Ti ranjavaš sebe samoga.Ti nisi više onako dobroćudan,onako krotak.Tvoja simpatija pretvorila se u antipatiju.

Gdje je vladala povezanost,sada se pojavio prijelom.Prijateljstvo se pretvorilo u neprijateljstvo,ljubav u mržnju.Ti patiš zbog toga.Osjećaš se kao u nekom zatvoru.Rolete su spuštene,sve je zatvoreno.Sunce je ostalo napolju.Život je postao olovno težak.U dubini svog srca čezneš za oslobađanjem,htio bi prije svega da budeš slobodan u svojoj nutrini.

Postoji samo jedan jedini put,vjeruj mi:opraštanje!Oprosti!To zaista puno košta,ali u svakom slučaju zavrijeđuje visoku cijenu.Opraštanje je nešto stvaralačko.Oprostiti znači probuditi novi život i novu radost.Opraštanje čini mogućim nešto novo,u tebi samome i u drugima.Opraštanje je najljepši dar.Ti trebaš češće opraštati i nikada ne smiješ brojiti koliko puta.Oprosti sedam puta sedamdeset,znači nebrojeno puta,jer je i tebi samome potrebno nebrojeno puta oprostiti.

(Blagotvorna riječ za svaki dan)