Ona i Marko sreli su se u hodniku. Koljena joj klecnuše, i bila bi se srušila da je on nije pridržao. Po izgledu njegova lica znala je što se dogodilo. Samo se strovalila u naslonjač i stala jecati. Marko je nijemo stajao i čekao da se smiri.

„Jasmin? Gdje je?“, upita je još potresena.

„Tuguje... njen nas je otac ranim jutrom pozvao. Ispričao sve o Matiji i vama i njenom pravom porijeklu. Jako je potresena, a najviše ju je pogodila njegova smrt. Željela je ali nije uspjela sa njim razgovarati. Jučer, nakon vašeg odlaska kad još ništa nismo znali, udjelio nam je blagoslov.“

Nakon poprilično dugog muka, ona ga na kraju otpošalje s molbom da bdije nad Jasmin i dovede ju nakon Matijinog ukopa. Naravno da ona ne može doći. Oprostit će se sa njim na svoj način. Druge nema.

Nakon tjedan dana pojavila se Jasmin. Klekla je pred groficu, zagnjurene glave u njeno krilo rasplakala se. Ova joj je nježno milovala kosu plačući zajedno s njom. Kad su se isplakale, do dugo u noć jedna su drugoj pričale o svojim ispunjenim i neispunjenim snovima. Ali, nešto se je u grofici slomilo, puklo. Svakim se danom bivala sve slabija, da bi se ni samo par mjeseci nakon Matijine smrti, ugasla kao svijeća na vjetru. Te noći Jasmin je bdijela uz nju. Samo trenutak prije nego što je ispustila dušu, naglo je otovrila oči i rekla:

“Ljubavi moja, došao si po mene?“Potom ih zatvori zauvjek.

***

Grof je hodao odajama kao progonjena zvijer. Otkako ga je kaštelan napustio, sve mu je krenulo nizbrdo. Iako je poslao potjeru za njim, nije ga uspio pronaći, a i parnicu koja se dugo otegla, na kraju je izgubio. Morao je namiriti odštetu za pljačke Gradecovih posjeda. A kmet, mali seljak, oslonjen na svoje žuljave ruke i milost božju, ostao je i dalje kratkih rukava.

Pošto je grof sada bio u popriličnoj financijskoj stisci odluči prodati dvorac da namiri golemu odštetu. Otišao je na svoje udaljene posjede koje je ipak pod dobrim vodstvom svog kaštelana, uspio sačuvati.

Jasmin i Marko imali su tiho vjenčanje u selu zbog žalovanja. Potom su otišli na imanje darovano od grofice. Živjeli su mirno u svojoj novoj kuriji uz ljubav i podršku mještana, jer oni nisu ništa drugo ni radili, već sijali radost i dobrotu.

Dvorac je ostao pust tek uz pokojeg slugu koji nije imao kuda čekajući nove gospodare.

Nakon nekoliko mjeseci pojavila se nova vlasnica koju je narod ubrzo nazvao „Crna kraljica.“ Jer su se i njihovi dani koji su uslijedili, zavili u crno.

*

Zalazak sunca svojim je žarom zarumenio goru. Jesen je u punom jeku, pa šuma obasjana suncem djeluju kao da je posuta zlatom. Šumskim se putem kreće debeli kanonik. Svojim opsegom gotovo da prekriva bijedno kljuse koje ga teškom mukom nosi uzbrdo, dok mu široka mantija svako malo zapne za obližnje grmlje. Konačno stiže pred zidine Medvedgrada.Trubljom najavi dolazak.Kljčar proviri i upita:

„ Tko je božji?“

„Kanonik kaptolske biskupije, najavite me gospodarici, pošto se bliži noć, a šuma je puna zvijeri molim da me primi na konak.“

 

 

Epilog

Kratak povjesni izvod:

Kroz sedam stoljeća Medvedgrad je imao 107 gospodara. Mijenjao je gospodare, od hrvatsko-ugarskih kraljeva i zagrebačkih biskupa do velikaša i kanonika. Prema pisanim izvještajima i priča iz puka najzloglasniji vlasnici su bili grofovi Celjski, a u narodu poznata Crna Kraljica,( pretpostavlja se da je to bila Barbara Celjska).

Bio je velik i za održavanje skup grad. Treba se uzeti u obzir da je bio centar relativno siromašnog planinskog vlastelinstva koje je svojim prihodima teško pokrivalo troškove vlasnika koji su uvijek težili udobnosti i raskoši. Tako su mu financije uvijek stvarale probleme.

Vlasnici su preko svojih kaštelana kroz cijelu povjest grada pribjegavali nepopularnim postupcima kako bi se domogli sretstava za uzdržavanje. U tim postupcima i pljački najviše su stradala naselja Dedići i Gračani koje su bile vlasništvo Gradeca. A Gradec i Kaptol opet su uvijek bili u sukobima  svaki zbog svojih interesa. Uvijek je stradao  siromašan puk.

Kraj