Bijah budna dugo noćas tražeći svoju zvijezdu..mnogo je zvijezda proletjelo.jedna od njih  sigurno je bila moja... a vidjeh i vaše... sjajile su istim sjajem...suze svetog Lovre...

Ovih noći zvjezdanih.. kad je nebo vedro a toplina ipak malo popustila..mali se čovjek kao ja zapita koliku svjetlost nosi u svom srcu.. koliko je daruje drugima a koliko je ljubomorno čuva samo za sebe...

Onako zarobljen u brige svakidašnjice..okovan uspomenama..uživio se u svoju ulogu...a dani se nižu jedan za drugim i začas život proleti kao blijesak zvijezde na noćnom nebu..

Što će ponijeti od svega.. sa sobom.. i koliki će bit njegov trag..

Svo materijalno bogatstvo što je za života stekao.. ostat će drugima.. ono najvrijednije ostat će zapisano u sjećanju ljudi koji su ga poznavali.

Što sam ja zapamtila od mojih dragih..koji su otišli..

Ostao mi je topli majčinski osmijeh.. toplina njenih riječi..dobrota koja joj se zrcalila u očima.. ostala je svjetlost i ljubav koju mi je godinama nesebično darivala... sve je drugo manje važno.. sve je drugo tako prolazno..

Sa tom mišlju dragi magicusi posvetimo ovaj dan ljubavi i svjetlosti..  podarimo svojem bližnjem.. jedan osmijeh..lijepu riječ..oprostimo.. i zahvalimo se samom životu.. ne budimo jalni. Već strpjlivi i dobrostivi.. jer ž ivot je tek mali treptaj zvijezde što proleti našim nebom i ugasi se daleko u beskraju..

Želim vam svima dan pun svjetlosti!