Mogli bismo reći da je "people pleasing" (stalna potreba da se udovolji drugima), također jedan od oblika emocionalne nedostupnosti.
Kako?
Tako što je drugima teško da upoznaju pravu verziju nas ako mi potiskujemo svoje potrebe, svoja osjećanja i svoje granice u jednom odnosu.
Ako je naša pažnja konstantno usmjerena da drugima bude dobro, a ne i na to kako se mi sami zaista osjećamo, mi postajemo nedostupni čak i sebi.
Ne dijelimo iskreno svoje misli i emocije jer se bojimo odbacivanja ili konflikta. U tom slučaju je naša emocionalna prisutnost površna, ne dajemo drugima svoju pravu emocionalnu dubinu.
Iako djeluje da smo topli i povezani, takva povezanost je zasnovana na uslovima - "voljet ćeš me ako budem dobar/dobra prema tebi". To nije istinski emocionalna dostupnost koja podrazumjeva ranjivost, autentičnost i kapacitet da se primi i da se da ljubav bez kalkulacije.
Ako pretjerano udovoljavamo drugima, to najčešće znači da se plašimo konflikta, pa umjesto otvorene komunikacije biramo tišinu, pasivnost ili prilagođavanje. Time izbjegavamo istinsku bliskost jer ne dozvoljavamo drugima da nas upoznaju onakvima kakvi zaista jesmo, sa svim našim nesavršenostima.
Da ironija bude veća, ne dozvoljavamo ni sebi da upoznamo, prihvatimo i povežemo se sa sobom.
M.K.

Psihoterapija - Gestalt - Umjetnost kontakta

#psychotherapy #onlinetherapy