Đukin hram

Svi  su pjevali uz razne plesne ekshibicije. Moglo se vidjeti i neodgojenosti i prostakluka no takav je, do zla vraga, Kvarnjak! Nije ovo mjesto za mirno dosađivanje! Tu se ne dolazi glupavo ubijati vrijeme. Kvarnjak je hram hedonizma. Tu se puši i pije, veseli se i ljubi. A društvo je sjajno! - sama avangarda podzemlja sastavljena od intelektualnih marginalaca, gradskih protuha i okorjelih neposlušnika kojima je sreća okrenula leđa premda joj oni svejedno nazdravljaju čašama toplog vina Đukinih vinograda.

Kvarnjak je mjesto bez lažnih veličina. Svi su jednakopravni. Čak i oni koji nisu pri novcu mogu uživati u jeftinu piću i kreditu. Svatko može isplakati koju suzu, tužnu ili sretnu, bez prezira ili zavisti. Kvarnjak  je oaza usred ovoga okrutnoga svijeta u kojem suhi pustinjski vjetrovi otpuhuju i posljednju nadu za samilost i ljubav. Svoju izuzetnost Kvarnjak duguje svojim najvjernijim posjetiteljima, svojevrsnim utemeljiteljima kulta kvarnjačkog opojstva duše. Opojstvo je preduvjet mudrosti, jer biti trezven znači biti ograničen. U Kvarnjak se dolazi kao u svetilište. Crkva je to u kojoj je oltar bina, šank je ispovjedaonica, Đuka je Sveti Duh, Čida propovjednik, Štef voditelj mise, a Maca i Bongo ministranti animatori. Jedan je mudrijaš ustvrdio kako ga Kvarnjak podsjeća na raj: Sve je lijepo, a ni Boga nigdje nema!

Đuka je pomalo zagonetni gazda ove neodoljive prčvarnice. S usana mu nikada ne silazi smiješak, onakav kakav imaju oni kojima dobro ide. Marljivi domar ovog opskurnoga raja točio je svoje posvećeno vince prozvano Đukina ambrozija. Tko ne bi barem srknuo iz Đukina peharčeka, taj ne bi bio posvećen u obrede kvarnjačkih bakanalija. Ili u najmanju ruku, taj ne bi bio kadar u potpunosti doživjeti svu žestinu turbo-popijevki koje je prašio Hot Štef Band.

-Micu! Micu! - vikao je omamljeni krasopisac Čida, a za njim u koru i ostali. Tražili su hit, domaći šlager koji je dospio na top liste radio postaja od Zbelave do Vlasotinaca. Franja rastegne svoju harmoniku tako silno da svima u publici zaigra turbo-živac. Joj kako raja voli ovaj melos! Maca strastveno opkorači stalak mikrofona, a Štef raspali.

Mica nevjernica

Otkada bager vozim u trećoj smjeni

Stalno mislim o toj strasnoj ženi

Spava li sama kao što veli

Ili je Mica nevjerna meni?

Danju je ljubim a noću radim

I čekam jutro da opet je zgrabim

Al' jednom kad rano kući se vratih

U postelji svojoj još nekoga spazih.

Mica je bila moja najbolja pica

Al' Mica je zmija s dva lažna lica

Dok vozim bager ona vozi mene

S brkatim Jozom iz prve smjene

Sad konjak pijem pa tek onda pivo

Za bager sjedam i rušim sve živo

Bijesan gazim tu guju u srcu

Tu prokletu Micu nevjernicu

 Čida je bio oduševljen koreografijom: ples i okreti u zraku bili su čudesni. Štef je bio punokrvni roker koji je svirao turbo-kuruzu toliko zavodljivo da je postao kultni junak s gitarom. Publika je bila u transu.  Neki se uhvatiše za ruke, a neki i u kolo. Brzo se raspali ovdašnja škvadra. Svi su ponavljali refren koji su Štef i Maca za kontrabasom pjevali, skladno gibajući bokove i zadnjice. Bongo je spontano erektirao, Franji se cijedio pivski znoj dok je rastezao svoj mijeh, a Čida, nesuđeni akademik, skakutao je poput pustopašnog pastirčića za vrijeme ljetnog solsticija. Razdragano je vodio zmiju između stolova dok se refren iznova i iznova ponavljao goneći poneke od plesača na hopsanje, vriskanje i dojmljivo uživljavanje u Jozine majstorije s Micom.

To razdragana vila Croatia  kliče nad prizorom.

-Lijepa li naroda moga! Veseli se, veseli se, hrvatski puče, ti koji u krvi svojoj čuvaš duh arjanske čistoće, a u srcu žar ratničkih predaka što branili su svijet od najezdi istočnih hordi! Nema ljepšega prizora od vesela naroda!  Nema veće sreće od skupne pjesme ljubavi!     

A mali Ivek bi rekao: Jebeš narod koji voli cajke!                         

Crnkine  opasne namjere

Kada se pojavila, neki su pomislili da haluciniraju. Nikada takav komad nije viđen u Kvarnjaku. Ušla je kao tamnoputa boginja erosa - sve je bilo izraženo u tim savršenim zaobljenjima i pokretima gipke gazele. Uspela se na podij i zaplesala u ritmu svirke. Njezin veo širio je opoj mošusa do zbunjenih nosnica kvarnjakovaca koji su samo uzdisali i plesali s njom. Bez srama i treme plesala je usklađena sa Štefovim i Macinim kretnjama. U publici erupcija oduševljenja. Čida je plakao pred ljepotom ove žene i usput računao koliko bi joj mogao ponuditi za ugovor. Kada se cura počne uguravati Štefu s izrazitijim erotskim kretnjama, masa do kraja poludi. Bilo je tu svih simptoma spontane ekstaze: od mrtvačke udubljenosti ili panične rastegnutosti pa do spontanih ukrudbi.

Svaka čast pojačanju

Premda je zvijezda Kvarnjaka i njegov najpoželjniji muškarac, Štefa još nikada nije snašlo takvo iskušenje. Od blizine njezinoga tijela um je naprosto ludio. Osjećao je njene namjere koje su imale samo jedan cilj – da ga zgrabi, da padne. Njegova gitara osvajala je zone dubokih strasti. Sve je to bilo tako intenzivno i silovito. Kao da mu se život zgušnjavao u jednu točku, a on se još opirao toj promjeni. Zbog tog otpora osjećao je pritisak i zujanje u glavi. U posljednje vrijeme ponekad je plakao bez naročita razloga.

Čida je zbunjen

Ništa nije znao o toj ljepotici, a Čida je barem znao sve dobre komade u gradu. Nije iz svijeta estrade, a bolja je od svih. U stanci za šankom izravno je zapita bi li nastupala u bendu. Ona lakonski uzvrati:

-Zašto ne?

A kada  je taktično zapita ima li ikakve preporuke, Dženi mu se samo nasmiješi. 

-Zar mi trebaju?

Reče da je studentica i da voli otkačene ambijente poput Kvarnjaka. Pijuckala je svoju votkicu i čekala da joj se pridruži Štef koji je još nešto petljao s gitarom. Maca Monro sjedila je  za stolom za izvođače jako loše raspoložena. Čekala je da joj Čida uruči otkaz i mislila kako je život prokleto jeben.

Noćna strava  jednog umirovljenika

Začeta je iz posve nevinog prekopavanja spremnika za smeće. Iz sjene, iza jadnog Ladike protrči zvijer nalik velikom psu. Međutim, njena snaga, trk i opasno režanje samo su podsjećali na pseće. Prestravljeni Ladika ispustio je sve svoje vrećice i ukočen buljio u životinju sve dok nije nestala na kraju ulice. A onda se uhvati za prsa i shvati da je spašen.