Ljudski je život tvoj dar i ti ga istražuješ.

Možeš promatrati što se događa i, bez prosuđivanja, intuitivno odlučiti da to ne miriše dobro, da nema dobar okus i da ne pruža dobar osjećaj za tvoj put. Tada to blagoslovi i kreni dalje.

Tako možeš ispuniti zahtjev da voliš sve ljude. To ne znači da ti se moraju sviđati njihova djela ili njihov odabir ponašanja, ali ti ne prosuđuješ da je osoba u krivu.

To jednostavno nije dio tvoga puta. U to ne ulažeš svoju energiju. Ni riječi, ni djela, ni misli.

Ako prosuđuješ, isto tako moraš naučiti opraštati. Oprostiti drugima, oprostiti zbivanjima, oprostiti samome sebi...