Pomoći koje diraju u srce

Kod nas se od zanimanja koja obuhvaćaju rad s ljudima očekuje da onaj tko pruža pomoć preuzme inicijativu u odnosu na klijenta. Klijent također očekuje da pomagač preuzme inicijativu.

Pomagači nasjedaju na to. Ja im se pridružujem, jer sam često na to nasjeo, dakle često je bilo mišljenje: ja bih morao nekome pomoći.

Pomoći može samo duh, stvaralačka snaga. Nitko nije izgubljen za taj duh, za tu snagu, kao da ona treba našu pomoć. Ako ostanemo sasvim orijentirani na sebe, bez nečijega vanjskog utjecaja, dolazimo u doticaj s istinskom snagom. Ona zna što je potrebno.

Kad pogledam unatrag na svoj život, vidim da za mene nije bilo krivog puta, iako sam ponekad mislio da sam nešto krivo napravio, također time što sam pokušavao nekome direktno pomoći, što ustvari nije moguće. Pred ovom snagom nema ni krivnje ni nevinosti, ni pravde ni nepravde. Sve je u jednoj većoj međuovisnosti na svom pravom mjestu. To je način kako ja ovdje postupam, s vjerom u tu snagu.

Ipak ta snaga nas ponekad uzme u službu, bez obzira želimo li mi to i što se od toga ne možemo obraniti. Sve je u drugim rukama. Pred tom drugom snagom svi smo jednako dobri i jednako ljudski. Pred njom smo svi ispod. Ona preuzima vodstvo.

To je put kojim s vama u ovoj knjizi idem, u skladu s tom moći činim najbolje što mogu, bez presezanja.