LJUBAV KOJA ISCJELJUJE

Biti u ljubavi

Htio bih nešto reći o ljubavi, ali nešto drukčije nego što vi možda očekujete. Ponekad čujemo izraz „biti u ljubavi!” Što to znači, biti u ljubavi? Mi poznamo ljubav koja povezuje. Mi smo posebnom ljubavlju povezani s roditeljima, s ljubavnim partnerom i sa svojom djecom. Jer smo s njima tako povezani, istodobno smo od drugih odvojeni.

Biti u ljubavi znači da sve, onakvo kakvo jest, bude voljeno, da je sve, onakvo kakvo jest, primljeno u duši. To znači da mi to prihvaćamo onakvo kakvo jest i volimo onakvo kakvo jest, točno onakvo kakvo jest. To također znači da prihvaćamo cijeli život onakav kakav jest, točno onakav kakav jest: vlastiti život onakav kakav jest, život drugih onakav kakav jest, Stvaranje onakvo kakvo jest, točno onakvo kakvo jest.

I borba je dio života. Život pojedinaca hrva se sa životom drugih za mjesto. Ako smo u ljubavi, volimo također suprotnosti, borbu, pobjedu i propast. Volimo život i smrt, žive i mrtve. Volimo prošlost onakvu kakva je bila, i budućnost onakvu kakva dolazi, točno onakvu kakva dolazi. U toj smo ljubavi prostrani i sa svim u skladu i sporazumu.

Ta ljubav je predanost cjelini. Ona je istinska religija. U toj smo ljubavi potpuni i spokojni. Možemo promatrati kako teče. Predani smo vlastitoj sudbini i poštujemo sudbinu drugih i sudbinu svijeta. Tako predan cjelini znači biti u ljubavi.

To utječe na našu svakodnevicu. Tko je tako u ljubavi, može sve promatrati onako kakvo jest: sreću i nesreću, život i smrt, upletenost i patnju. Jer on voli cjelinu i cjelini je predan, ponekad će biti djelatan u rijeci života a da se ne uzdiže, uvijek u skladu i sporazumu. Tko tako pomaže, nema briga i on je slobodan. Oni kojima on pomaže isto su tako slobodni. Svi su jednako veliki i jednako važni. U cjelini nitko nije bolji ili lošiji. U cjelini smo jednostavno ovdje.