Zbog tebe sam mnoge primila k sebi, al' ni sa kim nisam čekala svitanje. Ugostila ih u domu svom,al' nikog dovoljno blisko da prenoći. Zbog tebe sam postala kradljivica, bezimeni prolaznik... netko tko otima drugome... tebe........... U snu te grlim,  a ne smijem ti ni glas čuti. Možda si, zauvijek,ostao zaustavljen između mojih  prvih stihova. Jer... zbog tebe sam postala putnik što s vremenom doseže granicu nevidljivosti, varalica; osmijehom zavaram svijet oko sebe. Zbog tebe sam pronašla svjetlo u sebi, i nikad ti zahvalila nisam... primila te k sebi i sa tobom čekala svitanje. Ugostila te u domu svom, dovoljno blisko da prenoćiš... Bila sam kradljivica, bezimena sjena... tračak zimske svjetlosti na nečijem obrazu... djelić topline na sunčevom odrazu, ime u imenu... srce u srcu. Sasvim slučajno.......tvom....