Ups...prolila mi se tinta po papiru...

A samo još par riječi mi je nedostajalo da  završim...članak...

I sad opet ponovo...sad opet sve ispočetka...

 

Al...zašto sad ne ide...

Kao da sam izgubila  riječi...i ne sjećam se niti jedne rečenice...

Ne sjećam se redoslijeda svojih misli......i kao da ih je ...ova prolivena tinta ...izbrisala,ne samo po papiru...već i u mojim mislima...

I jedino što znam...jedino čega se sjećam je to...da sam pisala ...o ...tebi...

 

Možda da zatvorim oči...da udahnem jako...pa da u mislima vratim... jednu od onih slika...gdje me...voliš...

Jednu od onih ...kad mi dodiruješ ...lice...i kad mi  prstima po tijelu... ispisuješ...sve one neizgovorene riječi...

Ili...jednu od onih ...kad me...ljubiš...onako...meko...

Kad svojom toplinom griješ moje grudi...i kad ...zaustaviš svoje ruke... na onom mjestu...gdje najviše volim da taj dodir...potraje...

 

               

 

Ne...ne smijem zatvoriti oči...jer...boli...

Boli me...ova praznina...boli me ovaj ogromni nedostatak ...tebe..

Boli me ...jer...baš sada...baš u ovom trenutku...tako jako te želim...

Želim tvoj miris...i tvoj ...okus...

Želim ...one dodire tvojih usana...što mi daruju uzdahe...

Želim onaj tvoj topli dah...na mom trbuhu...

 

             

 

Uf...ne ...ne smijem zatvoriti oči...

 

Možda da odmorim malo...pa se riječi vrate u moje misli...

Možda da odmorim...jer...znam...i pored sve one prolivene tinte...znam ...ostalo je ono što je neizbrisivo...

 

...Ti ...u meni...