Zbog tebe sam spoznala život...

nesvjesno prihvatila stvarnost...

u tebi se izgubila slijepo;

srcu dopustila lom.

Komadić po komadić,

dio po dio...

sve se odlomilo u trenutku

jednog bljeska pred očima,

jedne suze pod okom...

tvog drhtavog glasa

kroz zvuk posljednjeg poljupca.

Nisam se oprostila od tebe.........

Zbog tebe sam naučila varati...

bez boli i povreda, lagano otići,

kroz tebe sam imala sebe;

uzdah za uzdahom,

riječ po riječ...

mudro sam pronašla kraj,

svršetak potrage za izgubljenom pričom.

Sada te hrabro ODVAJAM od sebe,

da ne plačem u samoći,

da ne trzam sred noći,

da prestanem jecati...

odavno se pripremam...

reći ti

z b o g o m . . .