,,Tisuće svijeća se može zapaliti jednom jedinom svijećom, a da se život te svi­jeće ne skrati. Sreća se nikada ne umanjuje njenim dijeljenjem.",

Učitelj Siddhartha Gautama Buddha

Poslovica kaže: ,,U zdravome tijelu, zdrav duh!"
Neka drevna budistička učenja, međutim, smatraju da je moguća i posve obrnuta situacija.

,,Budimo njuške

i mi smo nekad bili njuške
prevaljujući kilometre zvjezdanih staza
otirući zrnca s presoljenih usana
otkidajući niti mjerodavnih bezbriznih tugovanja
hvatajući se usvojenih razuma kristala
nismo se svega sjetili

Trebali smo biti njuške
uokvirujući minijature isčašenih snova
gledajući otpalu žbuku zaboravljenih pisanica
snatreći zemaljske mreže uobrazilje
mireći dvosjekla ucijenjena sjećanja
nismo se svega sjetili

lspred naših odškrinutih vrata
oni su se pronašli i bili samo njuške
izmjenjujući toplinu čupavosti i zbrinutih brkova
u neizvjesnosti dolaska kiše
povjerovali da su jedan drugom potrebni".

prof.dr.sc. Tihana Jendričenko

UMJESTO UVODA

Konstanta raskošne redukcije... Jer, ispražnjavana Punina, vjerojatno je prazna, a ispunjavana Praznina je, vjerojatno, puna. Sve je, pomalo, i Sve i Ništa u Svemu i Ništa, pomalo je i Sve i Ništa, ni u čemu. Ponekad mi se najprihvatljivijom čini ideja da je jedino dosta istinito životno pravilo, da pravila zapravo nema. Iii ipak... Katkad mi, pak, treba neka vrsta univerzalnog azila, azila od svih dimenzija i svih paralelnih Svemira. Život treba biti i željeti i učiti i znati živjeti, ne doživljavajući ga ni tako ozbiljnim, niti toliko ograničenim. Naprotiv! Treba se prepustati i (o)puštati (ne i predavati!), treba improvizirati i prilagođavati se, a pritom biti i ostati svoj, ponajprije posredstvom življenja poetskih dimenzija poruka i u konkretnom slučaju poruka i pouka drevne "tanke" ("haikua"), tradicionalne i suvremene kratke pjesme, metodom od manjeg ka većem, od­nosno filozofijom kultura Bliskog, Srednjeg i Dalekog istoka.

Haiku se može doživljavati poput meditativne stvarnosti ili poput stvarne meditacije. Poput poruke je za one osobe koje vjeruju u snagu i moć, u čvrstinu dane riječi Čovjeka, pozitivu i Dobro, kao i za one koji vjeruju da se Mahatma i Che, upravo radi dostojanstva i dobrobiti svih trebaju, moraju i da će se, kat-tad, susresti na polovini Puta. Da, bez zelene revolucije nema ni socijalne revolucije! Haiku se može činiti i porukom: Nikada nema predaje, nikada, pa ni onda! Tada čak i besmisao, ipak, ima i poneki smisao.

I Ona - pozitivna, oslobadajuca, draga "Sestrica Smrt"...

Poljubac biljci.
Bonsai majstorica
kleči uz prozor.

Na deblu se već
nazire i treći god
bonsai hrasta.

Meditacija
o punini praznine.
I bonsaiji.

Košute, jelen.
Doba jesenjih strasti.
Miris melase.

Senrju

I noćima, dan.
I - još jedna kampanja
šećerne repe.

Crni Dječak lomi
mali komad pečena
kukuruza, dio
pružajuci bijeloj,
nepoznatoj mu Ženi.

Onkraj dvora smrti,
svjedočanstvo reljefa.
Djevojački osmijeh,
i trud ruku, Slama, sve.
Čin je dostojan - Kruha.

lspod do metra Snijega,
i trošni krov­
Posta prozorom.

Na horizontu
lzlazećeg Sunca
Budi se i - judo.

izjutra ujutro
mačka kroz vrata odlazi -
vraća se kroz prozor

bas sa svakim danom
širi vidik s prozora -
jesenje lišće tlom

sjećanje vode,
što ga nikad i nema i stalno je tu ...
pješački, viseći most rijeke Drave

a na stolu mačka
zagazi u malo vode -
nevidljiv otisak

bijelo-plavi
tragovi zrakoplova
daljinom ptice
i sunce posred pruge
nebeski kolodvori

golubica i
gavran pod krovom tržnice
žena prodaje
sve kapljice cvijeća
u mirisu pekarnice

ispod stare trešnje
sake ispija Japanac
ukrašen laticama

upao sesir
u lokvicu - na obodu
trešnjin cvijetak

meditacija uz jutarnji
judo trening pod trešnjom -
zasvrbi ju nos

pastelne boje
jedna kap na papiru
oblačno nebo

krici galeba
iznad mora smetlišta
sante plastike

prosijana šaka zemlje -
ima Ii još vremena
za pješčani sat?

u spilji gledam eho­ -
polagano kaplju
milijuni godina...

za noćnih pljuskova
automobili dobiše
svoje aure

mačke na smokvi
na sunčani dan u studenom -
prestrašeni vrapci

uklonjena kratka poruka
ostaju
dublji tragovi

prsnu grlo žarulje
ona ostade
cijela

pogled u sebe:
četiri vrane kljuc kljuc
livadom jesen
i samo jedna svraka -
meditativna stranka...

prerano pristigla
roda zatvara kišobran
nad livadom

pokraj izvora
smokva kreće - kamo to?
sva propupati

izvor klokoče
bijegom - neobuzdanim
sadašnjostima

deseci praznih
dječjih kolica -
Dušice brane Nebo

tirkizno Nebo
Zemlje boje lana -
mnostvo križeva u parku

umrli i majka i dijete -
pođoše zajedno
u novi Život

mačka se miluje
o nogu
poginulog vlasnika

tko ranjava konje
mora
izgubiti rat...

želim da ova stopa
bude moja -
u kolicima sam...

pod trešnjom
latice u djevojačkoj kosi
jedna, dvije, tri ...

mačka ispred
i iza TV-a -
točka promijene perspektive

na promenadi
špalir gnijezda -
dječji vrtić vrana

KRATKE BILJESKE

Zovem se Robert Dudnik, rođen sam 77. siječnja 7972. godine u Osijeku . Diplomirao sam na Pravnome fakultetu na Sveučilistu J.J. Strossmayera u Osijeku, a 27. svibnja 2003. godine osnovao sam - Glas Čovječnosti - Udrugu za potporu osoba s invalidnošću i hen­ dikepom Osječko-baranjske županije. Živim i radim u Osijeku .

Osoba sam sa 100 % tjelesnim invaliditetom (Dg: CerebraIna paraliza, Tetra paresis spasti­ca), te sam u svakodnevnom životu vezan uz upotrebu invalidskih kolica. Do sada su mi objavljene dvije samostalne zbirke pjesama, te jedna samostalna zbirka pjesama, kratkih priča i kolumni, a neke pjesme su mi objavljene u ukupno šest zbirki pjesama i tekstova. Jedna mi je pjesma objavljena i na CD -u.

- Ne očajavaj zato što iz špila života nemaš najjače adute, nego uz smiješak, nastoj igrati najbolje karte kojima raspolažeš... -

kontakt email: robert.dudnik7@inet.hr