Znaš li ,kako je teško ...odlaziti od tebe...

Već odavno sam ti napisala ove iste riječi...al...ne znam ,da li sam ti već tada rekla...da je svaki put ,sve ...teže...

Teško mi je gledati na sat...i ograničena vremenom...tebi podariti...sve ono što želim....

Jer i ovaj put... samo što smo zakoračili u...potpunu bliskost...već slijedeći trenutak...počela je otkucavati ...naša...odvojenost...

A to ...boli...

Boli...i u sebi gušim gorčinu,što je svakim slijedećim ,nadolazećim trenutkom,osjećam sve više...jer svaki taj trenutak...kao da mi se ruga...naslađuje...jer mi odnosi...tebe...

A ja... i ovaj put...samo želim da zaspim ...

Želim da zaspim...obavijena tvojim tijelom...da dišemo jedno pored drugog...

Želim da jutrom...dovršimo ...ako je možda nešto ,na nama ostalo... usnama nedodirnuto...

Želim da nikad ne prestaneš...dijeliti sa mnom ...ovu nježnost ...koju posjeduješ...

 

                   

 

I zato te ljubim...što više mogu...

I zato se privijam uz tebe...poput bršljana...i  kožom ...upijam ...tvoje mirise...

Zato što..ne želim ,da  te ...vrijeme odnese...

Ne želim, da me i ovaj put...vrijeme otrgne iz tvojih ruku...

Ne želim...