Vječni zakon štiti poredak

Što o njoj reći da već nije rečeno, što izostaviti da se ne umanji njena veličina. Gledajudi u nju čovjek postane svjestan svoje ljudske malenkosti i njezine Božanske ljepote.

Oltar Božiji ništa drugo nego Oltar Božiji.

Njena ljepota je očaravajuda, ne znaš dali je ljepša izbliza ili izdaleka, po obliku ili po veličini. Pogled se na njoj zadržava neobično dugo, a misao na nju do kraja života.

Iako oštećena izvana ljudskim djelovanjem njena ljepota nije umanjena. Nekada davno na sebi je imala bijelu haljinu od vapnenačkog kamena. Po danu je reflektirala sunčevu, noću mjesečevu svijetlost, bila je ljudima svjetionik, zvijezda vodilja za sve one koji su putovali kopnom ili morem. Pa i sada tisućama godina kasnije, ljudima je svjetionik i zvijezda vodilja u moru vremena koji prolazi i valja se pored njega.

Pokazuje i osvijetljava put kojim treba da ide čovjek, ljudska civilizacija, da se pokuša približiti svom malom dijeliću Božije prirode kojom nas je sam Bog stvaranjem podario.

Čovjek se izgubio, udaljio se od svoje Božanske prirode u sebi, ona se potisnula, povukla, zaspala je u čovjeku, spava, tiho diše, nečujno, čeka, čeka, čeka svijetlost jutra novog dana da se probudi.

Kada se probudi krenit će ka zvijezdi vodilji, prema Velikoj Piramidi koja će mu reći kako koristiti svoju Božansku prirodu na dobrobit čovjeka i svega što ga okružuje. Reći će mu tajnu njegove prošlosti i njegove budućnosti.

Otkrit će mu samo mali dio veličanstvenosti Božijeg dijela, Božije odnose, mogućnost vječnog života buđenjem Božije prirode u sebi.

Slika (1) Velika Piramida