Možeš ustati i hodati bez prestanka…

Možeš odustati od želje da popravljaš…

Možeš izgubiti osjećaj za nekog…

Ali sve je to pogreška…

Sve te uvijek prati ,uvijek promatra….

Ako sklapaš oči ispred nekoga…

Sa nadom da nisi u dodiru…

Taj tek onda daruje nemir….

Zato troši trenutke ne gubi ih…

Ne zapisuj u sebi i ne taloži….

Ako misliš da emocije nisu stvarne….

Samo trenutne misli ,ništa posebno…

Što misliš odakle težina dok ustaješ….

Zašto ne možeš podići ruku ….

Dok na nešto pokazuješ…

Za sve ono što odgađaš…

Zaključavaš u sebi…

Dobiješ ključ poprilično velik…

Pa umjesto da si vlasnik života svog…

Ti si noćni stražar koji kruži….

I zvecka ključevima….

Ne znajući čemu koji služi…