Žuti disk jutros raskošno visi na nebu i u toj svojoj blistavoj samoći priprema jutro duhova. Misterija ne želi biti otkrivena, ali kod povratka među žive opet sam duh, sjena... Neka se cijeli svemir uznemiri zbog jednoličnog preskakanja ritmova disanja, ali primljeno tajno znanje o tvojim prozirnim stazama ostaje još uvijek netaknuto. Ne želim zaroniti u tu prozirnost. Ptice su odnijele moje vrijeme, umorna sam od takvih naglih promjena. Moram skupiti razderotine srca razbacane na sve strane svijeta i polako ih sastaviti u neki oblik, tako da ih nanizane opet mogu staviti oko vrata poput najljepše ogrlice. Provela sam ovu treću noć nekog četvrtog dana u bezvremenskoj pjeni, zanesena tamnim oblacima i opijena crnim vinom mog života. Za koga sam izlila to crno vino života u čašu? Kako su nebeske razine različito postavljene, u ovo mrtvo jutro slijedit ću vodiča zvijezda, dok se bijeli sjaj osjetljivih očiju napije žutog diska i zatvori od umora i nekog neobičnog hlada.