12. DAO SAM TI SVIJEĆU UPALJENU

 

Dao sam ti svijeću upaljenu, i rekao ti:

“Ponesi to svojoj kući, i pazi da ti putem vjetar ne ugasi plamen.

I pazi da ti svijeća ne dogori, prije no što prijeđeš kućni prag.”

 

Kojim si to obilaznim putem posla kući?

A večer već sa visova klikće, a sjene već plaze iz pećina.

 

Zar ne znaš gdje je tvoja kuća?

Okreni se u smjer odakle si krenula.

Tvoja je kuća tamo, gdje ti je svijeća upaljena,

tvoj prag je Moja ruka pružena.

 

Kuda si od svoje kuće svijetlost odnijela,

kroz vjetar svoga straha, po bespuću svoje zbunjenosti?

 

Požuri svojoj kući, i pazi da ti svijeća ne dogori prije, no što prijeđeš rodni prag.

 

"Bijela kula", knjiga 15. Zapisala Vesna Krmpotić