Magazin
http://www.jutarnji.hr/magazin/clanak/art-2008,5,10,,118988.jl
Šokantan oglas: Kupujem vaša minska polja u Hrvatskoj
Piše: Krešimir Raguž
Foto: Damir Glibušić i privatna arhiva Arese
 |
Je li vaša zemlja zagađena minama? Zanima li vas prodaja vašeg zemljišta ili imovine...” Tim krajnje neobičnim i dosad nezabilježenim oglasom danska tvrtka Aresa prije nekoliko se dana obratila vlasnicima “polja smrti” ili zemljišta miniranih još od Domovinskog rata u Slavoniji, Dalmaciji, Sisačko-moslavačkoj i Karlovačkoj županiji. Jednaku ponudu pritom su dobili i građani Bosne i Hercegovine te Srbije.
Tko to i zbog čega otkupljuje minska polja, pitanja su koja su istog časa nakon objave te ponude uzburkala duhove svih koji takve njive, šume i dvorišta posjeduju. Ravnodušni pritom nisu ostali ni vlasnici približno 25 hrvatskih tvrtki koje se bave prilično unosnim poslovima razminiranja. Je li riječ o nekim međunarodnim varalicama koji namjeravaju mešetariti jeftinim zemljištem kupljenim od siromašnoga hrvatskog seljaka, o koorporaciji koja pod egidom humanitarnog angažmana okrupnjava svoje posjede ili jednostavno o poligonu za kojekakve GMO eksperimente, pitali smo jednoga od ljudi koji bi se na telefonski broj priložen u oglasu nekome od zainteresiranih mogao i javiti. Menadžera Arese Kima Brettinga susreli smo i s njim razgovarali u Vinkovcima i u Nuštru. Službene statistike Hrvatskog centra za razminiranje, koje smo za početak komentirali, išle su mu u korist. Hrvatska je, naime, iako se to iz Zagreba ili Splita ne vidi najbolje, još zarobljena i okružena minskim poljima.
Alarmantni podaci
Država je do sada potrošila 2,5 milijardi kuna kako bi zemlju očistila od te smrtonosne ostavštine rata. Iako su predstavnici tadašnje Vlade RH još 1997. u Ottawi, prilikom potpisa međunarodne konvencije o uklanjanju mina, obećali da će taj proces biti završen najkasnije do 2009., rok je u međuvremenu produžen za cijelo desetljeće, odnosno do 2019. godine.
Tko to i zbog čega otkupljuje minska polja, pitanja su koja su istog časa nakon objave te ponude uzburkala duhove svih koji takve njive, šume i dvorišta posjeduju. Ravnodušni pritom nisu ostali ni vlasnici približno 25 hrvatskih tvrtki koje se bave prilično unosnim poslovima razminiranja. Je li riječ o nekim međunarodnim varalicama koji namjeravaju mešetariti jeftinim zemljištem kupljenim od siromašnoga hrvatskog seljaka, o koorporaciji koja pod egidom humanitarnog angažmana okrupnjava svoje posjede ili jednostavno o poligonu za kojekakve GMO eksperimente, pitali smo jednoga od ljudi koji bi se na telefonski broj priložen u oglasu nekome od zainteresiranih mogao i javiti. Menadžera Arese Kima Brettinga susreli smo i s njim razgovarali u Vinkovcima i u Nuštru. Službene statistike Hrvatskog centra za razminiranje, koje smo za početak komentirali, išle su mu u korist. Hrvatska je, naime, iako se to iz Zagreba ili Splita ne vidi najbolje, još zarobljena i okružena minskim poljima.
Alarmantni podaci
Država je do sada potrošila 2,5 milijardi kuna kako bi zemlju očistila od te smrtonosne ostavštine rata. Iako su predstavnici tadašnje Vlade RH još 1997. u Ottawi, prilikom potpisa međunarodne konvencije o uklanjanju mina, obećali da će taj proces biti završen najkasnije do 2009., rok je u međuvremenu produžen za cijelo desetljeće, odnosno do 2019. godine.
Hrvatska je, iako se to ne vidi najbolje iz Zagreba i Splita, još okružena minskim poljima
Stučnjaci procjenjuju da ni on neće biti ispoštovan i Hrvatsku bez mina vide tek za kojih 30 godina. Tempo čišćenja otprilike 30 četvornih kilometara na godinu, koji se ne mijenja od 2003., te procjene i potvrđuje. Točno se 997 četvornih kilometara u Hrvatskoj još službeno smatra “nerazminiranim područjem“. Prema posljednjim procjenama HCR-a, ta zemlja u sebi krije oko 110.000 mina. I unatoč tim alarmantnim podacima, a možda i zato što se zna da je riječ o tlu koje zbog dugogodišnjeg neobrađivanja pripada kategoriji najkvalitetnijega i najmanje zagađenoga, na spomenuti je oglas većina reagirala s nemalim zanimanjem. Telefon koji je naveden za kontakt posljednjih dana nije prestajao zvoniti.
Kako bi odagnao sve sumnje prema tvrtki koju zastupa te objasnio što se krije iza oglasa koji je objavio, Bretting je jednostavno naveo Aresine reference. Riječ je o danskoj biotehnološkoj kompaniji koja je osnovana 2001. godine u suradnji s Institutom molekularne biologije Sveučilišta u Kopenhagenu. Svjetsku su slavu stekli radom na genetički modificiranim biljkama koje služe za detektiranje minsko-eksplozivnih sredstava. Iako su u početku u tu svrhu razvijali i unaprjeđivali reakcije jedne druge biljke, Aresa se
odnedavno za to koristi običnim duhanom. Stoga danas njezini istraživači kažu da, za razliku od svih ostalih, oni jedini na svijetu mogu reći da uzgajaju duhan koji ne uništava živote, nego ih spašava. Iako procedura razvoja te GMO biljke nije jednostavna, način otkrivanja mina nije nimalo kompliciran. Na sumnjivo se područje posadi sjeme i nakon 60 dana ono izraste u zelenoj boji na svim mjestima osim na onima ispod kojih je skrivena mina. Na njemu biljka izraste u crvenoj boji, regirajući tako na kemijske tvari koje ispušta eksploziv. Za to je otkriće Aresu 2004. godine New York Times izabrao za kompaniju čije se otkriće smatra jednim od najinovativnijih u svijetu. Tvrtka je do sada radila u Angoli, Tanzaniji i Južnoafričkoj Republici te u Hrvatskoj. U mjestu Cerovac poligon veličine 3000 četvornih metara za sadnju bilja koje se naziva “Red Gold” ili “Red Detect” ustupio im je MORH. No Aresa, zbog strogih hrvatskih zakona kada je je riječ o GMO-u, oglasom zemljište traži iz potpuno drugačijeg razloga, kaže Bretting.
- U Hrvatskoj radimo uz potporu četiriju ministarstava i sveučilišta u Zagrebu te potpuno poštujemo hrvatske zakone. Upravo zbog njih, a tek je nedavno donesen pravilnik o GMO-u, u taj projekt s otkupom zemljišta ulazimo iz potpuno drugačijih pobuda jer sadnja našeg bilja kod vas još nije dopuštena. Kako je naš osnivač Caster Meier poslovni čovjek, a ujedno i humanitarac, odlučili smo otkupljivati poljoprivrednu zemlju na kojoj ne namjeravamo eksperimentirati, nego je učiniti profitabilnom ‡ tvrdi Bretting.
O čemu je riječ i kako to Aresa namjerava učiniti, objasnio je prilično precizno. Pritom, naravno, spominjujući i novac.
- Mnoga minirana zemljišta u vlasništvu privatnih osoba godinama stoje neiskorištena. Posjednici od njih nemaju nikakve koristi. Čekaju na razminiranje koje je vrlo skupo i pitanje je kada će doći na red. Mi im nudimo približno 50 posto cijene za koju se u njihovu kraju prodaje čisto zemljište. Ove godine u tu svrhu u Hrvatskoj namjeravamo uložiti oko milijun eura - najavio je te pritom komentirao visoke cijene u Hrvatskoj.
Mač s dvije oštrice
- Poljoprivredna zemlja u Dalmaciji skuplja je nego u Danskoj. Treba znati da kvadrat razminiranja košta od 0,7 do 1,2 eura, ovisno o konfiguraciji tla. Ako se, na primjer u Slavoniji, hektar cijeni od tri do sedam tisuća eura u normalnim okolnostima, jasno je da ne možemo platiti punu cijenu za minirano zemljište jer nakon što ga kupimo, trebamo uložiti u njegovo čišćenje. No, pola cijene, a možda i malo više, možemo i hoćemo platiti - objašnjava.
Menadžer Arese Kim Bretting kaže da je njegova tvrtka svjetsku slavu stekla na genetski modificiranim biljkama za otkrivanje mina
Kada i ako netko od zainteresiranih vlasnika proda zemlju, Bretting kaže da će Aresa na njoj početi proizvodnju ekološke hrane i možda materijala za proizvodnju biodizela.
- Zašto imati minsko polje pokraj kuće kada to može biti vinograd ili maslinik - pita se Bretting. U konačnici možda netko od prodavatelja upravo od Arese i dobije posao na zemlji koja mu je prije pripadala, najavljuju iz te tvrtke. U tome Danci vide i svoj mogući angažman na području zapošljavanja hrvatskih državljana. No, u istoj toj činjenici, poglavito kada je riječ o jeftinom otkupu kvalitetne zemlje, neki u Hrvatskoj vide problem. Iako Bretting kaže da je upitno jesu li njive koje nisu dugo obrađivane zaista kvalitetne jer su ih u međuvremenu mogle zagaditi mine, suvlasnik zagrebačke tvrtke za razminiranje Rumital, general Miljenko Crnjac, nudi i dodatna objašnjenja moguće motivacije ulagača.
Kako bi odagnao sve sumnje prema tvrtki koju zastupa te objasnio što se krije iza oglasa koji je objavio, Bretting je jednostavno naveo Aresine reference. Riječ je o danskoj biotehnološkoj kompaniji koja je osnovana 2001. godine u suradnji s Institutom molekularne biologije Sveučilišta u Kopenhagenu. Svjetsku su slavu stekli radom na genetički modificiranim biljkama koje služe za detektiranje minsko-eksplozivnih sredstava. Iako su u početku u tu svrhu razvijali i unaprjeđivali reakcije jedne druge biljke, Aresa se
odnedavno za to koristi običnim duhanom. Stoga danas njezini istraživači kažu da, za razliku od svih ostalih, oni jedini na svijetu mogu reći da uzgajaju duhan koji ne uništava živote, nego ih spašava. Iako procedura razvoja te GMO biljke nije jednostavna, način otkrivanja mina nije nimalo kompliciran. Na sumnjivo se područje posadi sjeme i nakon 60 dana ono izraste u zelenoj boji na svim mjestima osim na onima ispod kojih je skrivena mina. Na njemu biljka izraste u crvenoj boji, regirajući tako na kemijske tvari koje ispušta eksploziv. Za to je otkriće Aresu 2004. godine New York Times izabrao za kompaniju čije se otkriće smatra jednim od najinovativnijih u svijetu. Tvrtka je do sada radila u Angoli, Tanzaniji i Južnoafričkoj Republici te u Hrvatskoj. U mjestu Cerovac poligon veličine 3000 četvornih metara za sadnju bilja koje se naziva “Red Gold” ili “Red Detect” ustupio im je MORH. No Aresa, zbog strogih hrvatskih zakona kada je je riječ o GMO-u, oglasom zemljište traži iz potpuno drugačijeg razloga, kaže Bretting.- U Hrvatskoj radimo uz potporu četiriju ministarstava i sveučilišta u Zagrebu te potpuno poštujemo hrvatske zakone. Upravo zbog njih, a tek je nedavno donesen pravilnik o GMO-u, u taj projekt s otkupom zemljišta ulazimo iz potpuno drugačijih pobuda jer sadnja našeg bilja kod vas još nije dopuštena. Kako je naš osnivač Caster Meier poslovni čovjek, a ujedno i humanitarac, odlučili smo otkupljivati poljoprivrednu zemlju na kojoj ne namjeravamo eksperimentirati, nego je učiniti profitabilnom ‡ tvrdi Bretting.
O čemu je riječ i kako to Aresa namjerava učiniti, objasnio je prilično precizno. Pritom, naravno, spominjujući i novac.
- Mnoga minirana zemljišta u vlasništvu privatnih osoba godinama stoje neiskorištena. Posjednici od njih nemaju nikakve koristi. Čekaju na razminiranje koje je vrlo skupo i pitanje je kada će doći na red. Mi im nudimo približno 50 posto cijene za koju se u njihovu kraju prodaje čisto zemljište. Ove godine u tu svrhu u Hrvatskoj namjeravamo uložiti oko milijun eura - najavio je te pritom komentirao visoke cijene u Hrvatskoj.
Mač s dvije oštrice
- Poljoprivredna zemlja u Dalmaciji skuplja je nego u Danskoj. Treba znati da kvadrat razminiranja košta od 0,7 do 1,2 eura, ovisno o konfiguraciji tla. Ako se, na primjer u Slavoniji, hektar cijeni od tri do sedam tisuća eura u normalnim okolnostima, jasno je da ne možemo platiti punu cijenu za minirano zemljište jer nakon što ga kupimo, trebamo uložiti u njegovo čišćenje. No, pola cijene, a možda i malo više, možemo i hoćemo platiti - objašnjava.
Menadžer Arese Kim Bretting kaže da je njegova tvrtka svjetsku slavu stekla na genetski modificiranim biljkama za otkrivanje mina
Kada i ako netko od zainteresiranih vlasnika proda zemlju, Bretting kaže da će Aresa na njoj početi proizvodnju ekološke hrane i možda materijala za proizvodnju biodizela.
- Zašto imati minsko polje pokraj kuće kada to može biti vinograd ili maslinik - pita se Bretting. U konačnici možda netko od prodavatelja upravo od Arese i dobije posao na zemlji koja mu je prije pripadala, najavljuju iz te tvrtke. U tome Danci vide i svoj mogući angažman na području zapošljavanja hrvatskih državljana. No, u istoj toj činjenici, poglavito kada je riječ o jeftinom otkupu kvalitetne zemlje, neki u Hrvatskoj vide problem. Iako Bretting kaže da je upitno jesu li njive koje nisu dugo obrađivane zaista kvalitetne jer su ih u međuvremenu mogle zagaditi mine, suvlasnik zagrebačke tvrtke za razminiranje Rumital, general Miljenko Crnjac, nudi i dodatna objašnjenja moguće motivacije ulagača.
Prodaja tog zemljišta može biti mač s dvije oštrice. Možda je riječ u jeftinom otkupu zemlje na kojoj će u konačnici biti rađeno genetičko istraživanje. - Prodaja tog zemljišta može biti mač s dvije oštrice. Možda je riječ u jeftinom otkupu zemlje na kojoj će u konačnici biti rađeno genetičko istraživanje.
Kada je riječ o zemlji u istočnoj Slavoniji, treba znati da je, osim njezine visoke kvalitete, zasigurno zanimljiva i činjenica da će se u Vukovaru graditi nova luka na Dunavu. U toj će regiji biti probijen i kanal Sava - Dunav. Neće dugo proći ni do gradnje koridora autoceste 5C od Mađarske do Ploča, pa iz svega proizlazi da je riječ o zemljištu koje u budućnosti može vrijediti samo više nego što se sada procjenjuje ‡ tvrdi Crnjac i pritom navodi da su i njega zvale razne strane tvrtke zainteresirane za razminiranje samo na prvi pogled neatraktivnog zemljišta, onoga za koji on kaže da zapravo krije golem potencijal.
Iz Arese pak na to odgovaraju spuštajući loptu na zemlju.
Potpora HRC-a
- U Bosni je u posljednja tri tjedna u minskim poljima poginulo 12 ljudi. Problem mina mora se riješiti. Mi ovdje dolazimo uložiti novac, možda privući strane donatore i investitore te na kraju u poslovima razminiranja angažirati i hrvatske tvrtke. Naše metode nude pomoć u rješavanju problema mina, ali možda i u zapošljavanju lokalnog stanovništva - kaže Bretting.
Potporu u takvim stajalištima pruža mu i HCR.
- Nas se ne tiče otkup zemljišta. Na kraju, riječ je o privatnoj zemlji, ali naše je stajalište da je svako razminiranje pozitivan čin. Bitno je da se problem minskih polja što prije riješi. Kada dođe netko izvana, ne možemo mi određivati koji će im biti prioritet u razminiranju. Japanci su tako ponudili pomoć u razminiranju i htjeli su da se njihov novac uloži u Kopački rit. Odlično, zašto ne - zaključuje Mladen Crnković iz HCR-a.
Država je do sada potrošila 2,5 milijardi kuna kako bi zemlju očistila od mina, a stručnjaci smatraju da će potpuno očišćena od mina biti tek za 30-ak godina
Koliko će se Aresinih planova naposljetku ostvariti, ipak je malo složenija tema. Hrvatski je seljak vezan za svoju zemlju, pa makar ona bila neiskoristiva zbog mina koje krije u sebi. S druge strane, država se različitim restrikcijama svrstala u kategoriju onih kojima se na sam spomen GMO-a odgovor “ne” podrazumijeva sam po sebi.
Dopuštanje tvrtki koja se upravo tim poslom proslavila da slobodno djeluje u Hrvatskoj, pa čak i kada tvrdi da su njezini razlozi drugačiji, bit će nemali test za Vladu. Odabrati razminiranje ili rasprodaju zemlje zasigurno će prije ili poslije završiti i na nekoj od sjednica na Markovu trgu. Odnosno, prije nego što negdje oko Nuštra prozore ponovno ne zatrese neka eksplozija, koja će neku obitelj zaviti u crno, jednako kao što je do danas već uspjela točno 474 puta.
Kada je riječ o zemlji u istočnoj Slavoniji, treba znati da je, osim njezine visoke kvalitete, zasigurno zanimljiva i činjenica da će se u Vukovaru graditi nova luka na Dunavu. U toj će regiji biti probijen i kanal Sava - Dunav. Neće dugo proći ni do gradnje koridora autoceste 5C od Mađarske do Ploča, pa iz svega proizlazi da je riječ o zemljištu koje u budućnosti može vrijediti samo više nego što se sada procjenjuje ‡ tvrdi Crnjac i pritom navodi da su i njega zvale razne strane tvrtke zainteresirane za razminiranje samo na prvi pogled neatraktivnog zemljišta, onoga za koji on kaže da zapravo krije golem potencijal.
Iz Arese pak na to odgovaraju spuštajući loptu na zemlju.
Potpora HRC-a
- U Bosni je u posljednja tri tjedna u minskim poljima poginulo 12 ljudi. Problem mina mora se riješiti. Mi ovdje dolazimo uložiti novac, možda privući strane donatore i investitore te na kraju u poslovima razminiranja angažirati i hrvatske tvrtke. Naše metode nude pomoć u rješavanju problema mina, ali možda i u zapošljavanju lokalnog stanovništva - kaže Bretting.
Potporu u takvim stajalištima pruža mu i HCR.
- Nas se ne tiče otkup zemljišta. Na kraju, riječ je o privatnoj zemlji, ali naše je stajalište da je svako razminiranje pozitivan čin. Bitno je da se problem minskih polja što prije riješi. Kada dođe netko izvana, ne možemo mi određivati koji će im biti prioritet u razminiranju. Japanci su tako ponudili pomoć u razminiranju i htjeli su da se njihov novac uloži u Kopački rit. Odlično, zašto ne - zaključuje Mladen Crnković iz HCR-a.
Država je do sada potrošila 2,5 milijardi kuna kako bi zemlju očistila od mina, a stručnjaci smatraju da će potpuno očišćena od mina biti tek za 30-ak godina
Koliko će se Aresinih planova naposljetku ostvariti, ipak je malo složenija tema. Hrvatski je seljak vezan za svoju zemlju, pa makar ona bila neiskoristiva zbog mina koje krije u sebi. S druge strane, država se različitim restrikcijama svrstala u kategoriju onih kojima se na sam spomen GMO-a odgovor “ne” podrazumijeva sam po sebi.
Dopuštanje tvrtki koja se upravo tim poslom proslavila da slobodno djeluje u Hrvatskoj, pa čak i kada tvrdi da su njezini razlozi drugačiji, bit će nemali test za Vladu. Odabrati razminiranje ili rasprodaju zemlje zasigurno će prije ili poslije završiti i na nekoj od sjednica na Markovu trgu. Odnosno, prije nego što negdje oko Nuštra prozore ponovno ne zatrese neka eksplozija, koja će neku obitelj zaviti u crno, jednako kao što je do danas već uspjela točno 474 puta.
| Godišnje se u RH ukrade do 2000 znakova za opasnost od mina Možda i najtragičniji podatak vezan za hrvatsku priču o minama odnosi se na nevjerojatnu činjenicu da se na godinu ukrade oko dvije tisuće znakova za označavanje minskih polja. HCR u obnavljanje tih oznaka, kojih je u zemlji oko 15.000, godišnje utroši pola milijuna kuna. Potencijalne ubojice koji se odlučuju na taj čin i tako nevine žrtve puštaju da šeću po minama, nemala je ironija, za svoje djelo najčešće ne odgovaraju. - Obično se podnose kaznene prijave protiv nepoznatog počinitelja jer se teško otkriva tko je otuđio znak. Lani je podnesena samo jedna prijava protiv osobe za koju je utvrđeno da je ukrala znak - rekao je glasnogovornik HCR-a. Hrvatski zakoni ljude koji se odluče na taj čin tretiraju jednako kao piromane. Ni jednih ni drugih zatvori ne da nisu puni, nego ih još tek očekuju. |
| Podaci Hrvatskog centra za razminiranje 110.000 još neotkrivenih mina, 997 kilometara miniranog područja koje još nije očišćeno, 12 županija, odnosno njihovi dijelovi, još uvijek minirani, 114 općina nije potpuno očišćeno od mina, 2,5 milijardi kuna ili 340 milijuna eura utrošeno na uklanjanje mina, 85% otkrivanja i uklanjanja mina financirala država, 15% otkrivanja i uklanjanja mina financirano iz međunarodnih donacija, 330 milijuna kuna godišnje izdvaja se za razminiranje zemlje, 2019. godina najavljena kao rok za uklanjanje svih mina u RH, 1878 ljudi od 1991. stradalo od mina i 474 osobe poginule od mina. |
bglavac
edin.kecanovic
