Jedan od najgorih aditiva koji postoji u gotovo 50% hrane koju jedemo, kao i u ostalim proizvodima, uzrok je uništavanja šuma i iskorištavanja dječje radne snage. Sredinom ove godine korporacija Wilmar International ispraznila je zbog svojih potreba malo indonezijsko selo. Došli su sa strojevima i oružjem te uništili 70 domova, prognali 82 obitelji, te uhitili 18 ljudi. Nakon toga su blokirali selo sa stanovnicima u njemu i novinarima izvan njega. To selo, pod nazivom Suku Anak Dalam, bilo je dom grupe ljudi koja je njegovala svoja tradicionalna prava i nasljedstvo predaka.

Iako je u Indoneziji izglasan zakon za zaštitu prava takvog stanovništva i mjesta, korporacije ga ipak ne poštuju, zahvaljujući vladama koje im prodaju zemlju. Najčešće se prodaju zemljišta koja su biološki bogata orangutanima, azijskim slonovima, indonezijskim nosorozima, tigrovima i vrstom biljke koja ima najveći cvijet na svijetu. Pitate se čemu tolika destrukcija? Odgovor ćete pronaći u svojem frižideru, kupaonici, pa čak i ispod sudopera. Uzrok toga je potražnja za palminim uljem.

Palmino ulje je danas prisutno u više od 50% namirnica u dućanima, kao i u kozmetici. Palmino ulje se u proizvodima može pronaći pod nazivima palmitate, palmate, sodium laureth sulphate, sodium lauryl sulphate, glyceryl stearate, ili stearic acid. Često se na proizvodima taj dodatak naziva i pojmom „natural“, „healthy“ ili „cruelty-free“. Također, palmino ulje koristi se i u izradi biogoriva. Upravo ti proizvodi stvaraju enormno veliki postotak uništavanja šuma. Recept za ekspanziju korištenja palminog ulja je jeftina zemlja, jeftina radna snaga i korumpirana vlada, u čemu najviše ispašta Indonezija. Zahvaljujući potrebama za palminim ulje, Indonezija je od 1950. godine izgubila 46% svojih šuma, a godišnje u njoj nestaje 1,5 milijuna hektara šume.

Izvor: FunkyMEM.com