Na pragu smo kulturne revolucije. Polako dolazi do odbacivanja kulture konzumerizma i ljudi shvaćaju da su istinski luksuzi prijateljstvo, slobodno vrijeme i smijeh.

 

Kriza načina života

 Među najprodavanijim knjigama u posljednjih nekoliko desetljeća naslovi su poput ‘Alkemičara’, ‘Celestinskog proročanstva’ i ‘Tajne’ koji se bave potragom za smislom života. Znači li to da ljudi, unatoč kulturi konzumerzima, traže odgovore na pitanja o smislu života?

- Postoji nešto univerzalno u ljudskoj potrazi načina za bolji život. To je dio svih kultura kroz povijest, od starih Grka do danas. To je, uostalom, jedan od fokusa svih svjetskih religija. No, čini mi se da je upravo sada trenutak kada sve više tražimo odgovore na pitanja o smislu života i kako život učiniti boljim. Nalazimo se usred velike krize načina života, što je posljedica više stvari. Prva smo generacija koja svjedoči životu u cyber svijetu i još nemamo odgovore na pitanja kako će to utjecati na naše odnose s ljudima, na ljubav, seks i prijateljstvo. Nadalje, živimo sve dulje pa si postavljamo pitanja o starosti i kako proživjeti desetljeća pošto prestanemo raditi. Muči nas i ekološka kriza, odnosno ostavljamo li nered za sobom zbog kojeg će ispaštati generacije koje dolaze. Ipak, najveći je problem saznanje da se konzumerizam u potpunosti pokazao promašajem. Sada je i znanstveno dokazano da naša sreća nije proporcionalna s povećanjem zarade.

 

Vaša knjiga „Wonderbox“ je knjiga za  „samopomoć visokih klasa“. Čime se Vaš rad i škola života razlikuju od self-help gurua i njihovih popularnih priručnika i koje je vaše mišljenje o njima?

U 20. stoljeću postali smo opsjednuti idejom da idealan život možemo ostvariti isključivo udovoljavanjem vlastitm interesima. Ugledni psihijatri, cijela vojska self-help gurua, svi oni govore da u sebi potražiš sve odgovore, da u sebi pronađeš sreću i život provedeš udovoljavajući svojim željama. Ja tvrdim suprotno i smatram da je takozvana outrospektiva za nas puno vrednija od introspekcije. Staviti se u tuđu kožu, odmaknuti se od sebe i svojeg svijeta može nam donijeti nevjerojatne uvide. Učenje izvan vlastitih iskustava može donjeti prosvjetljenje.

Živimo u razdoblju potpunog deficita empatije. Želimo li izliječiti društva, moramo posegnuti za empatijom. Empatija nije važna samo zato što nas čini boljim ljudima, nego je i dobra za nas. Ona ima moć zacjeljivanja slomljenih veza, smanjivanja predrasuda, povećanja zanimanja za potpune strance i razmišljanja o našim ambicijama. Empatija stvara takvu povezanost među ljudima da život postaje vrijedan življenja.

Godinama smo živjeli u uvjerenju da ključ ljudske prirode leži u tome da samo individualci. Znanost je danas dokazala da u mozgu imamo tpčku za empatiju. Štoviše, ako se  taj dio mozga ošteti, nestaje i osjećaj za empatiju. On je u nama od djetinjstva, no mi smo opsjednošću sobom zanemarili našu potrebu za empatijom koja je dio naše prirode. Sada je u sebi trebamo probuditi.

Empatija može promjeniti svijet, kao što je u 18.st. potaknula Britance da ukinu ropstvo.

 

Prisutan je trend značajnog opadanja broj avjernika. Što mislite o tome?

 Izuzev rijetkih mjesta, sekularizam je u cijelom svijetu u porastu. Ne mislim da nužno trebamo religiju za moralno vodstvo. Ne trebamo Crkvu koja će biti naš moralni vodič. Mi moralnost nosimo u sebi. Potrebi su nam alternativni vodiči za život. Osobno smatram da ih trebamo naći među starim filozofima, u djelima velikih mislioca. Ako ne možemo naučiti od ideja i znanja nakupljenih tijekom 3 tisućljeća, onda imamo problem.

Trebamo unjetifilozofiju u našu svakodnevnicu. Ona treba biti fokusirana na pronalaženje sreće u post-materijalnom svijetu. Ona nas treba osloboditi od konzumerizma. Najbolji savjeti za karijeru po meni nisu menadžeri za ljudski kadar, negp Aristotel prije 2 500 g., kada je rekao:Tamo gdje se križaju potrebe svijeta i tvoji talenti, tamo je tvoj poziv.

 

Rekli ste da sve više ljudi traži odgovore. Slijedi li nam još jedna kulturna revolucija?

 Da, upravo svjedočimo njezinom početku. Polako, ali sigurno dolazi do odbacivanja kulture konzumerizma i buđenja s pokretne trake koja nas je tjerala na vječnu glad za stvarima. Radiš, kupuješ, tvoja sreća zbog nove stvari trenutno izgori, počinješ sve shvaćati zdravo za gotovo i ostaješ gladan. No, ponovno se budi želja za jednostavnijim životom i odbacivanjem materijalizma. Ljudi su shvatili da je pravi luksuz slobodno vrijeme, smijeh i prijateljstvo. Nađite se, stoga, razgovarajte, razmjenjujte ideje. Da je Sokrat živ, sigurno ne bi dan provodio na Twitteru nego bi izašao na ulicu i razgovarao.

 

Roman Krznarica, australski filozof hrvatskog podrijetla, doktor filozofije i  jedan od najpriznatijih intelektualaca u svijetu.