Ovo nije reklama za vrhunsko suđe... neću nabrajati proizvođače... kojim se danas služimo već prisjećanje na neka prošla vremena. Nije me ulovila nostalgija za prošlim vremenima već jednostavno prisjećanje.

Spremajući ručak prisjetila sam se suđa nekad. Mislim da to nije bilo samo u selima već i u gradovima. Normalno imućniji građani nisu  koristili ovakovu „tehnologiju“.

Dolazio je čovjek kog su zvali „drotar“... „kad bu došel taj druotar, muoram lonec pokrpati!“ Purgerice i žene na selu nestrpljivo su iščekivale „druotara“ - u dijalektu.

Da , dolazio je čovjek koji je krpao lonce i svo drugo suđe, brusio noževe, popravljao kišobrane, povoljno. Kad je dolazio vikao je... Krpam lonce, rajngle itd. kao danas ovi što prodaju krumpir. Mi djeca sjatila smo se oko dotičnog jer to je bio doživljaj. Ta osoba bila je jednako važna kao pop. Rastopljenim olovom zakrpao je rupe na suđu. Nije to bilo dugog vijeka koliko se danas sijećam.

Možete li si danas zamisliti kuhati jelo u takvom suđu? Ja ne mogu. Ali onda to je bilo tako. Koliko se sada sjećam to je prestalo negdje šezdesetih, možda i prije. Vjerujem da i među vama ima onih koji se sjećaju tih zgoda. Danas nam to ne treba jer naše suđe koje koristimo ne može dobiti rupu. Sve je bolje, naprednije zato uživajmo u našim blagodatima.  

Dobar tek.....